Bajka u Unešiću se nastavlja - Evo nama Dinama

Organizacijski odbor Unešićana priprema vlak za uzvrat u Zagrebu, a svaki drugi vagon će biti gostiona...

Piše: MIRKO MATIJAŠ

Nek ti traje let,
poleti Zagoro,
na krilima pašajica...
(iz klupske pjesme "Oja-noja Zagoro moja”)

Za srediti dojmove, oduvijek je bio dan poslije, ali kad je stigla vijest “Dinamo, prva na Borovištu”, moramo priznati da se nije bilo lako “prešaltati”.
Unešić, Unešić. Zagora, Zagora, Ha-ri Vu-kas, Hr-vo-je Du-jić... i petnaestak minuta nakon utakmice treštalo je sa tribina. Zagora - Karlovac 2:1.

Velika, povijesna utakmica kojom se Zagora plasirala među osam najboljih klubova u kupu Hrvatske. Kao što i priliči, na utakmici je bilo najviše gledatelja, oko 4000 ( “ko bi ih pribrojija, koliko ih je bilo - rekao nam Ivan Slugan Džek, koji je na tribine došao 2 sata ranije), najviše novinara, snimatelja i policajaca, pojelo se najviše mesa, oko petsto kila teletine, i “najmanje” vina...

Svi sudionici i mnogobrojni gosti iz kulturnog i javnog života su suglasni, dogodio se spektakl u kojem nije bilo ni najmanje mrlje, i u kojem je pobijedio nogomet.

Kakav nogomet? Onaj iz srca, nošen ogromnom željom za pobjedom. Bodren snagom glasa i pljeska nenadmašnih Pašajica u dekoru Zagorinih boja, ali u i bojama “slobodnih umjetnika”. Sve se, poslije posljednjeg zvižduka suca Prolete izmiješalo: erupcija oduševljenja, zagrljaji, suze, čestitke, poljupci, vlak, počasni krug igrača Zagore, spontanost, pjesme...

Ni direktor Zagore Sandi Škoprc, iako se obukao kao da je na koncertu Pavarottija u milanskoj Scali, nije suzdržao emocije i pustio je na volju suzama radosnicama.I predsjedniku Damiru Babiću Maksu, dobro su došli Paloma rupčići.

Na tribinama, kao da je utakmica tek počela, nikome se ne žuri, svi žele još uživati u sretnom trenutku, na utakmici koja je Zagoru lansirala u orbitu. Snimatelji i fotoreporteri su hvatali emotivne trenutke. Zagora je upisala 22. pobjedu zaredom na Borovištu, a taj strašni Karlovac je doživio svoj tek drugi poraz u posljednjih godinu dana.

Utakmica sa Karlovcem je veliki podstrek i upravi i igračima i navijačima da se može još i još jer “ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno ono nikad posve nije”... Pomoći će i onima koji su odgojeni na “puri i mliku”, a sad više ne moraju govoriti da su iz zaleđa Splita, Šibenika ili Drniša. Konačno slobodno mogu reći da su iz Planjana, Nevesta, Čvrljeva... a u školu su išli u Unešić, odakle je nogometni klub Zagora.

Glas o Dinamu

Vijest iz Kuće nogometa da je Dinamo sljedeći protivnik,  brzinom munje je odmah iza podne prostrujala Zagorom. Nas je zatekla u Rogoznici, u društvu Nevena Ercegovića Erce, koji je komentirao:
- Odmah treba napraviti tribunu do pola Bogočina. Prva na Borovištu. Knjiga povijesti postaje sve deblja. Fenomenalno. Na Borovištu je svejedno, Barcelona, Milan, Dinamo ili Vodice... Zagora pobjeđuje.

Damir Babić Maks najavljuje:
- Ugostit ćemo Dinamo na najbolji način. Idemo na pobjedu na Borovištu, a u Maksimiru ćemo održavati rezultat.

Mladen Abramac je bio kratak:
- Idemo dalje
Ante Milić Šakarić je sretan:
- Ostvario mi se san da igram protiv najdražeg kluba poslije Zagore. Ljudski ćemo ih ugostiti i pobijediti.

Antonio Bumbak je samouvjeren:
- Na Borovištu dobivamo, a u Maksimiru ćemo skupo prodati kožu. Vjerujem u našu snagu.
Vjeko Grbeša, alfa i omega Pašajica objašnjava:
- Možda i ne znaju gdje je Unešić, pa će imati priliku upoznati prirodne ljepote Bogočina, a možda i zapamte Borovište. Na kladionici igrajte na Zagoru.
Strijelac protiv Karlovca, Ivica Šupe prognozira:
- Utakmica života. Svaki naš igrač poginut će da dobijemo. Ovo su naši zlatni trenuci.

Gojko Mrčela je šetajući Šibenikom, zbog pobjede nad Karlovcem, cijelo jutro primao čestitke, a kad je čuo za Dinamo, samo je rekao:
- Nismo bez šansi.
Dugi Rajčić, priprema kobasice duge koliko i općina Unešić “kad se opasa”. Provjerili smo i kad smo mu rekli osamdeset kilometara, rekao je:
- Ispeći ćemo 8 kilometara.
Usput poziva, Zdravka Mamića u goste i spremit će mu specijalitet Zagore, ovna utrkljivca na lešo, i neka se ne boji da će ga uhvatiti proljev, ali mu pobjede na Borovištu nema.

Ojkaši iz Nevesta pripremaju pripivavanje, a Mate Perović je izdiktirao prvu:
- U Zagori su momci žilavi i zdravi, na Borovištu nadrljat ćete plavi.
Dinko Milić, borcu za čistu Zagoru, ispunila se želja:
- Želio sam Dinamo. Ako ih dobijemo, napravit ćemo čudo, a ako ispadnemo ispali smo od jačih. Vjerujem u Zagoru.
Organizacijski odbor priprema vlak za uzvrat u Zagrebu, a svaki drugi vagon će biti gostiona.

Dobro se jelo Dok su igrači i navijači slavili u centru Unešića, oni željni pjesme i spize, smjestili su se u Nevestu. Paško Ivančević Paškal, nekad lijevi bek Zagore, a sada ugostitelj iz Ploča, s ispostavom pločanskih Pašajica, uživao je u janjetini kod Mije. Zvone Pavić i Damir Borzić iz Splita, prijatelje i poslovne partnere su u Nene počastili pršutom, sirom i odojkom. Tamo je i Ivan Babić, bivši junior Zagore, poznat po glumačkom talentu, dobio priliku da “odigra Maću, Antu Jejčova, Zenzu”, na radost prisutnih.

Ante iz "Čikage" Emotivno je utakmicu doživio i Ante Mrčela, povratnik iz Chicaga. Unucima u Americi je prepričavao sve akcije, a Šupu, Milića, Maleša je opisivao kao Ronalda, Maradonu i Ronaldinha. Ante je 1994. iz Amerike poslao prve dresove Zagori (koja tada zbog rata, nije bila ni aktivirana).

Morila iz žeđ Zbog netočenja alkohola, bilo je žeđi. Ipak, potpisan je sponzorski ugovor sa Dalmacijavinom. Mirko Radačić,menadžer u Dalmacijavinu, nije se zabrinuo što se nije smjelo piti u krugu Borovišta. Uvijek svi popiju dozu, na Borovištu ili kod Špace.

Diple i kubura I sat vremena nakon utakmice, osjetio se miris derneka. Ogorani i Kitari su pripivavali, a Nevešćani i Vinjančani su igrali “mure”. Zdravko Muselin iz Ljubitovice virtouzno je diplio, a Ivan Zekan je zapucao iz kubure. Jedino je izostala tuča kamenjem.

Mobitel Po završetku, jedan od konobara, Ivica Rajčić, je pitao šefa Dugog mobitel, da ujaku u Australiji javi rezultat utakmice. - Zašto, ali tvoj ne valja? - upitao ga je Dugi. - Valja, ali sa tvoga je sretnije - kaže mu Ivica. - Sad je tamo 11 sati, pa ako je zaspao, ne valja ga buditi - nije se dao Dugi...

Abramac može sve

Oj Zagoro, lijepa li si! - sad kliče cijela nogometna Dalmacija, suočena s plasmanom trećeligaša iz Unešića u četvrt-finale Kupa Hrvatske. Kako je malo mjesto na pruzi Šibenik – Knin uspjelo učiniti ono što nije uspjelo ni Kninu, ni Vodicama, ni Drnišu ni drugim gradovima na čijoj su strani i financije i tradicija, a imaju i puno više mladosti!? Nije mali broj ljudi koji se vrte oko igrališta u Borovištu, ali priča o Zagori uvelike podsjeća na moto ‘jedan klub – jedan čovjek’.

Volonter

Riječ je, dakako, o Mladenu Abramcu, načelniku općine Unešić i spiritus movensu Zagore. Priča nije nimalo slična daleko poznatijima, o Vladi Zecu i Kamen Ingradu, Đuri Dečaku i Suhopolju... Nema tu mutnih poslova ni u tragovima. Riječ je o velikoj ljubavi prema rodnom mjestu i matičnom klubu čovjeka koji je i sam nekad igrao nogomet.

- To što Abramac radi za Unešić i Zagoru, to ne bi, katkad mi se čini, ni lud čovjek – zna kazati Ante Kulušić, nekadašnji međunarodni nogometni sudac, a danas saborski zastupnik.

Za svoj je klub Abramac kadar pokucati na sva moguća i nemoguća vrata. Za razliku od, već spomenutih, Dinare, Vodica i DOŠK-a uspostavio je najbolji mogući most s prvoligašem Šibenikom. Most koji govori o više nego uspješnom kaljenju mladih sa Šubićevca u dresu Zagore, o unešićkim momcima koji su branili ili brane boje Šibenika: braća Bulat, Mrčela, Kulušić, Spahija...

U jednom razdoblju Abramac je bio i dožupan Šibensko-kninske županije, no nije mu bilo teško pasti s konja na magarca i iz županijskog središta vratiti se kući. O čovjeku najzaslužnijem za uspjeh Zagore jamačno govori i podatak da radi kao prosvjetni djelatnik u školi, a da funkciju načelnika općine obavlja volonterski. Bez kune. Kuna, uostalom, i nema previše u Unešiću i Zagori. Zato je slavlje unešićkih nogometaša i njihovih vjernih Pašajica još slađe.

Ivo Mikuličin / epeha