Dinamo je prije dvije godine gubio utakmicu za utakmicom. Ispao od Skenderbega potpuno zasluženo, a ne nekom nesrećom. Prvenstvo je osvojio time što se Hajduk u ključnoj utakmici na Poljudu doslovce usrao pobjede, te što su se sa Rijekom natjecali za tko je veći choker reward.
To ljeto Dinamo je prodao tri igrača iz prvih 11, od čega jednog uvjerljivo najboljeg u timu. Doveo je igrača Lecha, korejske lige i jedino zvučno pojačanje je bio Catherine. Prvenstvo je započeo još bez Livakovića, Gavranovića i mislim još nekog koji su tad bili najbolji igrači, a prvo kolo se odmah igralo sa respektabilnim Izraelcima.
A novi trener nije došao 6 mjeseci prije toga nego 2 mjeseca prije. Dalje sve znamo, u manje od dvije godine taj klub se bori za top 16 Europe bez pretjeranihnpojačanja ( ako ne brojimo napadača s 1 golom u 100 utakmica kao veliko pojačanje)
Dakle koja je poanta ? Poanta je da s pravim trenerom u 2 mjeseca se sve promijeni. S 2 prava igrača nećeš niš promijenit.
Recimo ovaj Bradarić evidentno ne funkcionira van uigranih sustava igre i zato je očajan bio svugdje osim kod Keka. Ili Andrijašević kao još ekstremniji primjer.
I to je to, samo je pitanje volje. Evo Hajduk će za 2 tjedna gotovo sigurno imati Despotovića kao trenera koji će pak gotovo sigurno dobro krenuti, a znamo kako će završiti.
Od takvih nema ništa. Nula. Prelijevanje iz šupljega u prazno.
A za pravog trenera ne treba ni dat neke ekstremne cifre.
