Savez kao krovno tijelo hrvatskog nogometa upravo zato i postoji da se stvari poslože. Ok za Kustića, možda mu politička karijera ne ide na čast, bilo je tu još dosta, blago rečeno osebujnih likova; no treba se priznati, rukovodeći ljudi u Savezu u proteklih desetak godina (upravo od Kustićeve preuzimanje glavne uloge, dolaskom novih ili unaprijeđenjem postojećih ljudi u službama) pokazai kako mu je stalo ne samo do rezultata nego i do opće promocije nogometa u mnogim "selendrama" diljem Hrvatske, ali svakako i u dijaspori. Savez se mnogima otvorio, postao je pristupačniji te je na neki način stekao ugled kakav je otpočetka imao, ili trebao imati, tj. od priznanja samostalne države Hrvatske. Da je bilo promašaja, svakako ih je bilo... Ali hrvatski nogomet ima tu prepoznatljivost, naročito kroz seniorsku reprezentaciju. Puno je učinjeno i na afirmaciji ženskog nogometa, uloženo je dosta novaca i u mlade reprezentacije, a sve funkcionira sad kao jedna velika obitelj. Isto tako Savez je među prvima novčano pomogao ljudima stradalima u Petrnji, organizirale su se humanitarne utakmice, turniri. U tim malim koracima pokazala se veličina ljudi koji upravljaju Savezom - bogati će se, da parafraziram Prljavo kazalište - ionako za sebe pobrinuti, no zarađene novce od srebra i bronce sa SP-a treba mudro uložiti. To su izazovi današnjice, Savez balansira tu poprilično dobro. Kritike ipak idu prema smanjenoj brizi za infrastrukturu u prvoj i drugoj HNL-a, ali to je drugi par rukava.