http://www.nogometplus.net/blogovi/TabId/99/ArtMID/514/ArticleID/1273/%C5%A0to-se-to-nas-ti%C4%8De.aspx
Što se to nas tiče?
Autor: P.M. / Kategorije: Navijači, Blog/komentar /
Postojeći nogometni sustav u Hrvatskoj je, unatoč fasadi ukrašenoj reprezentativnim uspjehom i umjetnim osmjesima, na samrti. Nakon subotnjeg neodigranog derbija i svega što se nakon njega događalo, kompletna se hrvatska javnost okrenula nogometu i njegovim problemima. Neki oštrije, zauzimajući "stranu", neki umirujućim i pomirljivim tonom, pazeći da nekoga ne naljute. Hajduka je tu večer u Splitu dočekalo 8.000 ljudi ponosnih na postupak njihovog kluba, a podrška je stigla i od Dinamovih navijača okupljenih u inicijativu Zajedno za Dinamo, no ostatak naše države bio je "neslužben", čak i sramežljiv.
Ovaj tekst zamišljen je kao poruka hrvatskom navijaču koji ne navija niti za Hajduk niti za Dinamo. Puležanima, Zadranima, Osječanima, Vinkovčanima, Riječanima i svima ostalima. Jer, ni klub autora ovog teksta nije ni Dinamo ni Hajduk. Ako ste navijač svog kluba već dugi niz godina, siguran sam da vam, kao ni meni, ni jedni ni drugi nisu posebno prirasli srcu iz mnogih razloga. Znači li to da se sve ovo nas ne tiče? Trebamo li ostaviti Splićane same u ovoj presudnoj borbi za, vjerujem, nogomet kakav svi želimo? Apsolutno NE.
HNS je danas sinonim za kriminal - korupcija i nepotizam su se uvukli u nogomet, kao i u mnoge druge sfere društva, i stvorili diktaturu jednog čovjeka kojeg ne zanima ništa osim njegovih interesa. HNS je i sinonim za GNK Dinamo, isti ljudi vladaju i jednim i drugim. Financijska moć koju stječe u GNK-u daje mu vlast u HNS-u. I nije to ništa novo, nije to bolesno stanje nastalo "jučer", ono je tu godinama; no trpjeli smo. Sve dok netko nije napravio grešku u koracima i htio Hajdukove navijače ostaviti izvan Maksimira bez ikakve osnove, možda i u javnosti stvoriti sliku huligana protiv kojih se još jače treba boriti. No, nije računao da će Hajduk stati iza svojih navijača, a kad znamo da Hajduk trenutno ima uvjerljivo najveću podršku u Hrvatskoj, to nikako nije mala stvar.
Možda ćete reći "sve je to iz sebičnih, klubaških interesa, baš njih briga za hrvatski nogomet". No, ako je interes Hajduka uistinu poštena i ravnopravna hrvatska liga u kojoj će svatko moći biti prvak, ne poklapaju li nam se interesi? Možda ćete i reći "nek' oni to rješavaju među sobom, to s nama nema veze". I zaboravit ćete koliko je puta vaš klub patio zbog nepoštenog suđenja. Koliko je talentiranih mladića napustilo vaš klub i ovu državu, a s kojima ste mogli napraviti velike stvari, upravo zbog monopola koji već dugo postoji i koji ne dopušta ravnopravno natjecanje? Koliko ste nogometnih zaljubljenika tijekom godina izgubili jer su shvatili što se događa? Koliko je djece odraslo ne zavolivši klub iz svog grada jer odasvud čuje "mafija", "namješteno", "potplaćeno", "filijala" i "močvara" i ne žele se s time identificirati?
Ne, nije ovo problem samo Hajduka i Dinama, niti je problem samo nogometa, ovo je problem našeg društva u kojem su duboko ukorijenjeni nepotizam i korupcija, kao i lijenost da se povodom toga nešto poduzme. "Šuti, može biti i gore" moramo izbaciti iz svojih glava. I nema odustajanja. Dok i zadnji stup ovog iskvarenog sistema ne bude srušen, dok i vaš i moj klub ne budu "čisti", nećemo moći iskreno i čisto uživati u nogometu. Nećemo biti sigurni jesmo li uistinu uspjeli. Što možemo učiniti? S vremenom ćemo znati, ali ako si uistinu navijač, dragi čitatelju, trebaš biti spreman učiniti sve. Jer jednog dana, kako god ovo završilo, morat ćeš si pogledati u oči i zapitati se. Nije li ljepše znati da si učinio pravu stvar?
[uredio maxi - 26. studenog 2014. u 10:29]
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima."