...Ima se para, ima se s čim...

Ovi stihovi "Pušenja" poprilično dobro opisuju financijsku situaciju u Hrvatskom nogometnom savezu. Dok se većina klubova grči u neimaštini i gubicima, dok je infrastruktura na “franc-jozefskoj" razini, dok su nogometni tereni oranice, Davor Šuker i njegovo društvo iz HNS-a nemaju ni'kih problema.

Dobro, ipak ima problema... huligani nemilice napadaju i svojim akcijama udaraju na svetinju - blagajnu dragog nam Saveza. No, nema straha, još će mnogo baklji izgorjeti prije nego će bilanca HNS-a doživjeti ozbiljnije šokove.

I doista, Hrvatski nogometni savez posluje više nego dobro. Prvi pogled na osnovne financijske izvještaje odmah daje sliku: ogromni priljevi (uglavnom iz krovnih nogometnih ustanova - UEFA i FIFA), značajna sredstva na računima Saveza, a niska razina obveza (što znači - visoka likvidnost), generiranje viškova u godinama velikih natjecanja i trošenje tih novaca u "neparnim" godinama.

Račun prihoda i rashoda za 2014. i 2015. godinu zorno prikazuje utjecaj velikih natjecanja na financije Saveza. Nastup u Brazilu donio je ogroman priljev novaca (64 milijuna kuna), što je diglo ukupne prihode na gotovo 165 milijuna kuna. Naravno, vidljiv je i utjecaj na rashodovnoj strani, koja je dosegla 145 milijuna kuna, dok je u 2015. godini razina rashoda bila za 20% manja.

Osim što su FIFA i UEFA izdašne kroz natjecanja, izdašne su u svojim donacijama (koje su namjenske - sa točno određenom svrhom). Po visini prihoda, slijede novci marketinga i TV prava (ukupno 50-60 mil. kn), koji pričaju dobro znanu priču - hrvatska nogometna reprezentacija je osjetno veći i jači brand od bilo kojeg našeg nogometnog kluba (točnije, veći i jači brand od svih naših klubova zajedno). Doduše, u nečemu ipak HNS ima sličnosti sa klubovima, a to je prihod od ulaznica koji je: a) izrazito nizak u odnosu na ostale prihode, b) nikog nije briga.

Što se tiče trošenja novaca, odnosno rashoda...teško je nešto ozbiljnije komentirati. Da li je puno "spiskati" 26,5 milijuna kuna na putovanja i telefone u godini kad nema velikog natjecanja ili je to realno? Da li je puno potrošiti 7 milijuna kuna godišnje na najmove? Ne znamo. Ono što znamo je da se na plaće potrošilo preko 14 milijuna kuna u 2015. godini, što je 2,3 milijuna kuna više nego godinu ranije, što znači da je netko dobro omastio brk. Znamo i da na igrače i trenere ode od 20 do 40 milijuna kuna godišnje, što je puno ako ste izrazito domoljubno nastrojeni pa mislite da Čarli krvari samo za crven-bijeli-plavi, a baš i nije puno ako već nakon letimičnog pogleda na financijske izvještaje shvatite da bez igrača ionako ne bi imali ništa.

A onda opet, k'o da i imamo išta... HNS "mlati" u prosjeku 20 milijuna EUR godišnje, a domaći nogomet u rasulu. Isprike na digresiji, vraćamo se analizi.

Iz računa prihoda i rashoda, dakle, vidimo da je HNS u 2014. godini ostvario značajan višak prihoda (gotovo 20 milijuna kuna), dok je kvalitetnim planiranjem i umjerenim trošenjem ostvario prihvatljiv manjak prihoda od 8 milijuna kuna u 2015. godini.

Bilanca će nam najbolje prikazati kolika je zapravo visina prenesenih viškova iz svih godina postojanja Saveza, kakav značaj imaju u odnosu na obveze, te u kom vidu imovine se prezentiraju.

 

 

Aktiva pokazuje što Savez ima (imovinu), a pasiva pokazuje iz čega je ta imovina financirana i kome su dužni za nju.

Ukratko, nisu nikome dužni. Gotovo nikome. Ukupne obveze (i za rashode poslovanja i za kredite, dugoročne i kratkoročne) iznose tek 9,5 milijuna kuna u 2015. godini, što je svega 7,5% vrijednosti pasive bilance.

Gore spomenuti preneseni viškovi prihoda iznose 51 milijun kuna (smanjeno za 8 mil. kn. u odnosu na 2014. godinu zbog gubitka), a ukupni vlastiti izvori gotovo 56 milijuna kuna, što je 44,5% pasive.

Pitate se - gdje je ostatak? Ako je vlastiti kapital + obveze tek nešto više od 50%, gdje je druga polovica? Odgovor se sakriva u tablici pod rubrikom "prihodi budućih razdoblja". Ta stavka predstavlja namjenske donacije UEFA-e i FIFA-e. Točnije, to je već zaprimljeni novac koji se nalazi na računima HNS-a, a trebao bi biti utrošen u narednim razdobljima na slijedeće namjene:

            - izgradnja kampa:     41,1 milijun kuna

            - pomoć razvoju nogometa u poplavljenim područjima:     4,1 milijun kuna

            - na ime budućih utakmica:   9,2 milijuna kuna

            - ostalo: 5,9 milijuna kuna.

Bitno je napomenuti kako ovi iznosi predstavljaju otvoreni saldo, a ne ukupan iznos kojeg su krovne nogometne organizacije uplatile. Uplaćeni iznosi su veći, samo što je dio novaca HNS već utrošio. Znam, pitate se gdje, kad i kako Šuker i društvo troše te novce, zašto je malo rezultata vidljivo te jesu li zbilja utrošeni sa namjenom s kojom su zaprimljeni. Pustite sad to.

Puno je bitnije reći zašto smo bilancu krenuli analizirat "naopačke". Umjesto da objasnimo imovinu, zaigrali smo se sa kapitalom i obvezama. Odgovor je jednostavan - za kraj smo ostavili najbitnije i najjače brojke. Odnosno, samo je jedan redak iz tablice bitan.

Novac, para, mrma, šuška, keš. 31.12.2015. = 83.995.148 kn!

E, to je firma! Tako se posluje, gospodo. Istina, 60 "milja" je namjenska lova (ali, Bože moj, pa nismo hlebinci, nije to baš toliko jako strašno namjensko, jel...inače bi već negdje kamp bio u poodmakloj fazi), ali gospodo - ako vam dosad nije bilo jasno zašto se tamo neki frajeri hvataju za grkljane, psuju jedni druge i bacaju kroz vrata u borbi za prevlast u Savezu, sad je slika puno čišća. Puno manje apstraktna.

Rezime: Ne radiš ništa. Sjediš, gledaš tekmu iz lože. Luka pred-asistira Dariju na krilo, Darijo zavrne "kiflu" u sredinu, Perišić se "nakloni". Gol. Plasman na EURO/SP osiguran. Milijune u blagajnu ubacuju redom UEFA, FIFA, TV postaje, Todorić, Žuja. Proračun osiguran. Kako ćemo ga potrošit? Hm... Na vrhunskog trenera, pošteniju regulaciju natjecanja i ulaganje u infrastrukturu sigurno nećemo.

Ali, nikome niš'. Psi laju na karavane, a karavani prolaze...

Ivan Prekratić

 

Sudac istrage Županijskog suda u Splitu je rješenjem Kir-492/16 od 27. lipnja 2016. odredio istražni zatvor protiv I okr. J. M. K., II okr. I. L., III okr. I. S. i IV okr. S.U. zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo izazivanja nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu KZ/11) te opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ponoviti kazneno djelo, koja opasnost je kao zakonski osnov za određivanje istražnog zatvora predviđena čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 145/13 i 152/14, u daljnjem tekstu ZKP/08) nakon čega je istražni zatvor zamijenio jamstvom u iznosima od 40.000,00 do 60.000,00 kuna te mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08 zabrane posjećivanja nogometnih utakmica nogometnih klubova u Republici Hrvatskoj i nogometne reprezentacije Republike Hrvatske.

Prevedeno na svima razumljiv jezik; okrivljenici su do daljnjega u istražnom zatvoru, a izaći mogu ako uplate jamstva u iznosima od 40.000,00 do 60.000,00 kuna i „svečano“ obećaju da neće ometati kazneni postupak niti ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Kada odnosno ako izađu iz istražnog zatvora prema njima se „aktiviraju“ izrečene mjere opreza zabrane posjećivanja nogometnih utakmica kako klubova u HNL-u tako i nogometne reprezentacije.  U slučaju da unatoč navedenim mjerama opreza ponovno negdje na nekoj nogometnoj utakmici izazovu nerede i time ponove počinjenje kaznenog djela iz čl. 324. st. 1. i 2. KZ/11, iznosi jamstva koje su uplatili oduzeti će im se u korist proračuna Republike Hrvatske, a protiv njih će se ponovno odrediti istražni zatvor.

U obrazloženju rješenja sudac istrage je naveo kako osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo izazivanja nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. KZ/11 u bitnom proizlazi iz snimki nadzornih kamera sa stadiona na kojima je detaljno zabilježeno kretanje okrivljenika te prepoznavanja jednog od okrivljenika od strane policijskih službenika.

U odnosu na okolnosti iz kojih proizlazi opasnost da bi okrivljenici boravkom na slobodi mogli počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo, sudac istrage je naveo kako je, pored činjenice što su prva dva okrivljena do sada prekršajno osuđivani, razloge za određivanje istražnog zatvora temeljem naprijed navedenog zakonskog osnova našao u izrazitoj upornosti i odlučnosti okrivljenika koja se očitovala i u činjenici da su se neredi preko društvenih mreža najavljivali i 10 dana prije predmetne nogometne utakmice.

Pored navedenog, naveo je i kako su navijači HNK Hajduk u više navrata do sada “najavljivali i da će nedopuštenim sredstvima u nogometnom prvenstvu RH i na utakmicama reprezentacije činiti iste ili slične nerede, sve dok ne prisile čelnike HNS-a da daju ostavke“ na koji način je očito htio dodatno potkrijepiti svoj zaključak kako u konkretnom slučaju postoji opasnost da će okrivljenici boravkom na slobodi ponovno izazvati nerede odnosno ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Konačno, naveo je i kako inkriminirane radnje okrivljenika „predstavljaju veliku materijalnu štetu HNS-u, ali i ugledu Republike Hrvatske“, da su „nezakonito priskrbili metode ulice i linča negirajući pravne institucije RH te proizvodnjom anarhije sami mijenjaju legalno izabrane djelatnike HNS-a, radi čega je pravna država bila prisiljena reagirati, budući da u protivnom postoji bojazan da bi upravo taj zakon ulice nastavio na isti način rješavati sve eventualne probleme u državi“, slijedom čega se „ukazuje potrebnom javna osuda ovakvog oblika ponašanja i to upravo adekvatnim sankcioniranjem takvog ponašanja, kako bi se u budućnosti spriječilo uvjerenje, očito stvoreno kod dijela navijača, da će s ovakvim postupanjem proći nekažnjeno“.

Prije svega, za analizu postojanja osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje ih se tereti valja citirati zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela.
 
Dakle, kazneno djelo izazivanja nereda iz čl. 324. st. 1. KZ/11 čini onaj tko sudjeluje u mnoštvu koje nasiljem prema drugim osobama ili stvarima ili prijetnjom da će počiniti nasilje ugrožava javni red ili potiče mnoštvo na nasilje.

Već pri prvom pogledu na citirani zakonski tekst, jasno je kako su okrivljenici mogli počiniti kazneno djelo izazivanja nereda samo „sudjelovanjem u mnoštvu koje nasiljem prema drugim osobama…ugrožava javni red…“. Ako je na stadionu u Saint Etiennu bilo „nasilja prema drugim osobama koje je ugrožavalo javni red“, jasno je da to nasilje nisu proizvodili svi posjetitelji utakmice ili svi hrvatski navijači, nego manja grupa od desetak osoba koji su u teren bacali baklje i drugu pirotehniku. Neovisno o tome jesu li među tih desetak osoba bili i okrivljenici, osnovno je pitanje, jeli tih 10-ak „nasilnika“ koji su bacali baklje i drugu pirotehniku u teren, naspram nekoliko tisuća uzornih navijača čine „mnoštvo“ u smislu naprijed citirane zakonske odredbe. Iako termin „mnoštvo“ nije precizno definiran u Kaznenom zakonu, slijedom čega je njegovo tumačenje prepušteno sudskoj praksi, sa sigurnošću se može zaključiti da okrivljenici sami za sebe, niti zajedno s ostalih nekoliko okrivljenika (prema medijskim izvješćima ukupno ih je 10-ak) koji su zbog istih optužbi procesuirani pred drugim sudovima u Republici Hrvatskoj,  ni u kojem slučaju ne čine „mnoštvo“. 

Kako okrivljenici, dakle nisu „sudjelovali u mnoštvu koje nasiljem ugrožava javni red“, jasno je kako se u njihovom postupanju nisu ostvarila obilježja kaznenog djela koje im se stavlja na teret, slijedom čega u konkretnom slučaju ne egzistira ni osnovana sumnja kao preduvjet za određivanje istražnog zatvora. 

Nadalje, vezano za argumentaciju suca istrage koji je kao razloge iz kojih proizlazi opasnost da će okrivljenici boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo naveo dosadašnju osuđivanost dvojice od ukupno četiri okrivljenika kao i generalnu upornost svih okrivljenika u počinjenju kaznenog djela koja se očituje u najavama navijačkih nereda, valja istaći kako je upravo ovakav tip obrazloženja, iako donekle prihvaćen u domaćoj sudskoj praksi, razlog zbog kojeg Republika Hrvatska gubi sve više postupaka pred Europskim sudom za ljudska prava.

Naime, sudac istrage je navodnu upornost okrivljenika u počinjenju kaznenog djela potkrijepio navodima o najavama navijačkih nereda koje su objavljivane po društvenim mrežama 10 dana prije utakmice Hrvatska-Češka, pri čemu je potpuno zanemario kako u konkretnom slučaju nema nikakvih dokaza da su okrivljenici autori tih najava odnosno da imaju bilo kakve veze s njima. 

Obzirom na navedeno, proizlazi kako je glavni argument suca istrage i jedini primjenjiv na sve okrivljenike; upornost okrivljenika u počinjenju kaznenog djela, u bitnom stereotipna formulacija koja je primijenjena bez uzimanja u obzir konkretnih činjenica, a što je protivno praksi Europskog suda za ljudska prava, ali i Ustavnog suda Republike Hrvatske (što se najbolje očituje u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Orban protiv Republike Hrvatske). 

S druge strane, možemo slobodno reći da takvo što od ovog suca istrage i ne čudi, budući da je i ranije kršio Konvencijska pravila. Naime, isti taj sudac je opetovano odbijao otvoriti istragu i provoditi određene istražne radnje povodom silovanja jedne strane državljanke. Povodom tužbe te iste strane državljanke, Europski sud za ljudska prava je u postupanju našeg suca našao niz povreda njenih prava, zbog čega joj je Republika Hrvatska u konačnici platila odštetu u iznosu od nekoliko desetaka tisuća eura. 

Što se tiče, argumentacije koja se odnosi na raniju osuđivanost, valja podsjetiti da dvojica od četiri okrivljenika do sada uopće nisu osuđivani. Ako tome pridodamo da je argumentacija suca istrage o upornosti tih okrivljenika, iz naprijed navedenih razloga potpuno neosnovana te da, također iz naprijed navedenih razloga, ne postoji niti osnovana sumnja da su počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret, sasvim je jasno kako je za dvojicu od ukupno četiri okrivljenika istražni zatvor određen bez ikakvog pravnog temelja, što predstavlja zaista ozbiljnu povredu njihovih prava.

U odnosu na dvojicu okrivljenika koji su do sada prekršajno osuđivani, valja ukazati kako nisu osuđivani za kazneno djelo za koje se terete, nego za prekršaje, pa slijedom toga ne stoji zaključak da iz njihovog ranijeg ponašanja proizlazi kako su skloni počinjenu baš ovog kaznenog djela za koje se terete i da će ga boravkom na slobodi ponoviti. Pored toga, ne mogu se ne primijetiti dvostruki standardi hrvatskog pravosuđa. Naime, dok se u predmetu protiv Milana Bandića tvrdi kako se istražni zatvor protiv njega ne može odrediti jer nije ponovio točno ono kazneno djelo za koje se tereti, u konkretnom slučaju zauzima se direktno suprotan stav i zakonske pojmove iskrivljenim tumačenjem „rasteže“ u potpuno drugačijem smjeru. Quod licet Iovi….

Konačno, vezano za nadahnuto obrazloženje suca istrage u kojem je naveo da je počinjenje ovog kaznenog djela prouzročilo veliku materijalnu štetu HNS-u, ali i ugledu Republike Hrvatske, da su okrivljenici “nezakonito priskrbili metode ulice… i time namjeravali rušiti legalno izabrane djelatnike HNS-a“, „negirali institucije pravne države“, što je rezultiralo „adekvatnom reakcijom i sankcioniranjem od strane državnih tijela“, a sve to „u svrhu javne osude kojom će se spriječiti formiranje uvjerenja dijela navijača da se s ovakvim postupanjem može proći nekažnjeno“, valja istaći kako citirani odlomak predstavlja potpunu negaciju instituta presumpcije nevinosti, a time i stupnja civilizacijskog dostignuća kojeg taj institut podrazumijeva. Naime, sporni dio obrazloženja nema nikakve veze s osnovanom sumnjom i opasnošću od ponavljanja kaznenog djela, dakle konstitutivnim elementima rješenja kojim se odlučuje o određivanju istražnog zatvora za koje jedino i ima mjesta u obrazloženju jednog takvog rješenja i prikladan je jedino dijelu osuđujuće presude u kojem se lamentira o olakotnim i otegotnim okolnostima počinjenja kaznenog djela i utjecaju kazne na svijest okrivljenika ali i cjelokupnog društva. No, takve okolnosti se utvrđuju tek nakon provedene glavne rasprave i dokaznog postupka, dakle u fazi kada je bez sumnje dokazano da je kazneno djelo počinjeno i prestalo je samo odmjeriti težinu kazne. S tim u svezi, preostaje jedino zaključiti kako je sudac istrage u citiranom odlomku iznio osobno uvjerenje, formirano dijelom na kaznenoj prijavi, a dijelom očito i na osobnom stavu o „navijačkim neredima“, da su okrivljenici nesporno počinili kazneno djelo za koje se terete, a kojim je očito kompenzirao sve naprijed navedene nedostatke striktno vezane za razloge za određivanje istražnog zatvora. Na taj je  način, sudac istrage izašao izvan striktnih i uskih okvira Zakona o kaznenom postupku i još jednom ozbiljno povrijedio prava svih okrivljenika.