c/p.

ne bu se autor ljutio.

ovo je vrh. 


Navalili četnici na najdražeg mi sina
Sreća da se dobro sjeća sve i jednog pina
Iz Madrida poručuje "ej, hijos de puta
Past ćete ko Broz na provjeri mrtvog kuta"
Obećavam vam, bit će opet kako Tatta svira
Hosana u visini dok nam Kova ministrira
A Lukica milodare vještinom kirurga
Ubacuje u košaru direkt iz Luksemburga
Ćorić posudbu je htio, kae "Kamatu dopiši"
I Ante je lobirao, "Gospodine, usliši
Znate ja da vjerujem baš u Vaše vodstvo
Vlasnik moj sad može biti samo jedno Trojstvo"

Ovo je tajna pronevjere
Novi transfer, gospodo, navještamo
Moje bogaćenje slavimo
Uskokov slavni dolazak iščekujemo.

Postoji li itko u ovoj državi osim Packa tko još poštuje presumpciju nevinosti?

''A u preambuli Hrvatskog olimpijskog odbora stoji da nogomet sačinjavaju muški nogomet, ženski nogomet, futsal i nogomet na pijesku. Gledajući tako, hrvatski nogomet ima deset od 32 kluba iz najvišeg ranga kao profesionalne”, tvrdio je tada izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović''

Meni se čini da svima odgovara ovakvo ''mutno'' stanje oko zakona. A stvar je vrlo jednostavna.

Da li je ovo gore što Vrbanović kaže točno? Ako nije, što je točno? Ja još nisam nigdje pročitao konketan odgovor (koliko klubova ukupno, koliko profesionalnih).
Ako se ne varam, u istom članku zakona stoji da je HOO mjerodavan da utvrdi što pripada istom sportu. Postoji li njihovo mišljenje?

Nakon što su svoje prste u poslovanje Dinama umiješali američki i švicarski istražitelji, izgleda da od „političkog progona“ ne prezaju niti novinari talijanskog La Gazzetta dello Sport u sklopu afere Football Leaks. Afera se odnosi ponajviše na utaju poreza najvećih svjetskih nogometnih zvijezdi, a kako bi to moglo proći bez Dinama. Osim što se vrhuški Dinama dijelom sudi za utaju poreza, sudi im se i za izvlačenje novaca iz kluba, a nedavno potvrđena optužnica iznosi nešto više od 100 milijuna kuna, dok je same istrage za koje još nije podignuta optužnica teško pobrojati jer nije poznato u kolikoj mjeri se preklapaju.

Transfer Kovačića iz Dinama u Inter do sada se nije pretjerano spominjao u takvom kontekstu, izuzev pokoje (ne)opravdane sumnje. Posao je isprva prezentiran kao vrijedan 15 milijuna eura koje će klub zaraditi zahvaljujući lobiranju ni manje ni više nego samog Boga, barem je tako tada tvrdio izvršni predsjednik. No usprkos tome, transfer je iznosio 11 milijuna eura, plus bonusi koji koliko nam je poznato nisu realizirani, a niti će, jer je Kovačić već godinu dana igrač Real Madrida. Međutim, ako je za vjerovati najnovijoj aferi, za 50% transfera konačna destinacija nije bila Maksimirska 128, već je pravo na pola transfera iskoristila neke opskurna tvrtka iz Hong Konga.

„Pripremali su teren, stalnu su puštali te signale, jer su znali da smo mi odbili ponudu Cityja od 11 milijuna eura i mislili su da će s tim dodacima uspjeti obaviti posao. No ja sam im rekao: ja Kovačića ne dam ispod 15 milijuna eura. Spustio sam slušalicu i mislio da je gotovo, kad ono telefon zvoni: oni kažu evo nas u avionu, mi krećemo. Žao mi je što sam na kraju pristao da bude fiksnih 13 milijuna eura, ne 11 kako vi svi pišete. Ali ta dva milijuna eura Dinamo će dobiti kad Inter uđe u Ligu prvaka. Za Dinamo ima nula promila rizika. Transfer je 15 neupitnih milijuna eura“.

Tako je Mamić govorio o prodaji Kovačića, te možemo konstatirati kako nije govorio istinu ako je teza iz Football Leaksa, ali i ranijih istraga USKOK-a točna. Kovačić je transferiran za 11 milijuna euramaksimalno (koji su završili tamo gdje su završili), a ne 13, a dodatne klauzule nisu nikad ispunjene do 15 milijuna eura.

Takav modus operandi također nam je poznat od ranije, ponajviše iz istrage Modrićeva transfera u Tottenham, te prava koja navodno polažu neke čudne agencije na budući transfer Ante Ćorića.Kako vam zvuči navodna zarada od 5,5 milijuna eura za igrača kalibra Kovačića, igrača koji je neki dan parirao Messiju u El Clasicu, nama ne pretjerano dobro. Ali zato kako vam zvuči posao u kojem je neka agencija zaradila isto toliko iz nama nepoznatog razloga, te ono što je još bitnije, ukoliko je istinito, zašto su uključeni u transfer lagali oko iznosa. Kako stvari stoje, svakih nekoliko mjeseci novi transfer postaje sporan, znači li to da je pitanje vremena kada će svi izlazni transferi postati diskutabilni po pitanju odštete.

Hoće li predsjednica Republike ponovno morati aktivirati članak 102. Ustava RH i predložiti izvanrednu sjednicu Vlade radi novonastale situacije, kao što je bio slučaj sa navijačkim izgredima u Francuskoj? Hoće li reći nogometašima da ih treba biti sram kao što je rekla „orjunašima“? Hoće li možda Vlada RH samoinicijativno sazvati sjednicu radi sramoćenja ugleda države od strane nogometaša i stanja u hrvatskom nogometu? Suspendirajte hrvatski nogomet do daljnjeg!

Stvarno ne bih o suđenju, ali…

U zadnja tri odigrana kola i Dinamo i Rijeka odigrali su po dva remija, što znači da su oboje bili u prilici znatno utjecati na bodovnu razliku na tablici, no stanje je ostalo isto, šest bodova razmaka. Iznimno, pričati ćemo o suđenju, i kako je Dinamo postao ono što je nekad predstavljala, prema predaji naših starih - Crvena Zvezda. Klub miljenik od strane režima, ali i sudaca. Takav povlašteni status koji se ljudima gadio, koji je Dinamo tjerao da se inati i igra bolje, danas ima klub iz Maksimira. O podršci od strane politike (odnosno režima) i na lokalnoj i na državnoj razini već smo napisali puno i previše, dok suđenje ne bi trebalo imati mjesto u ovoj kolumni. Baš zato, niti ovom iznimnom prilikom nećemo govoriti o samom suđenju, već o činjenicama.

Nakon što je Dinamo odigrao neriješeno sa Istrom na domaćem terenu, uz evidentni poguranac u vidu suđenog jedanaesterca, Rijeka je imala priliku u Koprivnici pobjeći na osam bodova razlike. No, onda se ukazao Burilo. Bez da ulazimo u sam sudački kriterij, statistički u korist Rijeke je u 90 minuta igre suđeno samo 4 prekršaja, od čega su 2 bila na vrataru Prskalu! Znači Slaven Belupo je u cijeloj utakmici, napravio 2 prekršaja u igri ako ne brojimo one na vrataru. S druge strane, u korist Slaven Belupa suđeno je 28 prekršaja.

Kolo nakon toga, Rijeka slavi protiv Lokomotive, a Dinamo u Osijeku, stanje ostaje isto i očekuje se međusobni dvoboj dvije najbolje momčadi. Ponovno ćemo se zadržati samo na statistici, ona kaže kako je Vučemilović Šimunović sudio 7 prekršaja u korist Rijeke, a 30 u korist Dinama. Bez da brojimo apsurdne situacije redovito pogrešnih procjena čiji je aut, ili požurivanja igre od strane linijskog suca. Dobro da nije poslao Soudanija u žižu zbivanja i sam centrirao iz kornera.

Više o samom suđenju možete pročitati u analizi kolege, a Dinamo i Rijeka usprkos rahitičnom suđenju ostaju na istom razmaku. Naravno ovakvo suđenje naišlo je na podsmijeh svuda, osim u samom Dinamu. Glavni operativac HNS-a Damir Vrbanović i bivši i budući dopredsjednik Damir Mišković pregovaraju oko čistke (odnosno bezvezne zamjene osobe x i osobe y, a svi znamo da će sve ostati isto) u sudačkoj organizaciji radi suđenja Rijeci, ali Tomislav Svetina kaže kako su oni oštećeni!? Zašto je onda Vrbanovićrazgovarao (kako sam kaže) 38 minuta sa Miškovićem na tu temu nakon „uvjetne ostavke“, ukoliko je Dinamo oštećen.

Tanka je linija između divljaštva i fantastičnog ambijenta

Kao što smo najavili prošlog vikenda, pirotehnike i navijača nije nedostajalo dvoboju Dinama i Rijeke, odnosno BBB-a i Armade da budemo točni. Uz spomenuto, nije nedostajalo niti verbalnog vješanja nacionalnih manjina o krivu vrbu. Ali, zahvaljujući novinarskom „salto mortale“ sve je to umjesto navijačkog divljanja postalo fantastičan ambijent iako i nije bio posebno impresivan samo im nekoliko godina nije bilo u interesu to tako prezentirati.

Zamislite da su se na našim stadionima proteklih godina događale scene poput onih u Belgiji i Francuskoj, pa nacistički Kristallnacht bio bi eufemizam za ono što bi se događalo navijačima. Onda bismo ponovno fantastičan ambijent preimenovali u divljaštvo i progon navijača. Vrijedi i podsjetiti uvaženog komentatora, kako su ove zemlje samo srce zapadne kulture, daleko od brdovitog Balkana. Hoće li se Ivica Blažičkoispričati jer je lagao?

Koliko žena ima profesionalne ugovore, a ovi iz nogometa na pijesku da ni ne spominjem?!

O tome i pričam. Toliko je toga napisano o ovim izmjenama a nigdje nisam pročitao odgovor na ova najjednostavnija pitanja odnosno mišljenje HNS-u suprotne strane. Koji sportovi podliježu izmjenama zakona, koji sportovi čine nogomet, koliko je ukupno klubova, koliko profesionalnih i na temelju kojih dokumenata (statuta, zakona, pravilnika, itd...) tvrde to što tvrde.

Za gospodu iz HNS-a i njihove nabiguzice po internetu koji se svjesno prave blesavi nogomet, futsal i nogomet na pijesku su isti sport!?
Iako je svakome sa zrncem zdravog razuma jasno da GNK Dinamo i recimo MNK Nacional ne mogu igrati ikakvo zajedničko natjecanje? Uostalom nogomet je olimpijski sport, a futsal još uvijek nije – ali dobar primjer klasifikacije sporta nam može biti odbojka i odbojka na pijesku za koje nitko, osim možda Damira Vrbanovića i Predraga Šustara, ne misli da su isti sportovi. Tako ih tretira i Međunarodni olimpijski odbor – kao dva totalno odvojena sporta.
Kao primjer istog sporta, s različitim granama nam dobar primjer može poslužiti, pomoćnici ministra za sport Jadnici Kostelić bliska tema, skijanje – koji obično ima više disciplina istog sporta. Sve u svemu Zakon jasno propisuje da se način biranja ljudi u savezu odnosi na saveze osnovanima u sportu gdje je više od 50% prvoligaša profesionalni sportski klub. Slijedom toga HNS je osnovan zbog nogometa kao jednog sporta, te futsala kao drugog i nogometa na pijesku kao trećeg sporta. S obzirom na to da u nogometu (HNL) u najvećem stupnju natjecanja postoji preko 50% profesionalnih klubova – jasno je da je HNS dužan provoditi zakon. Jasno je to i u Ministarstvu inače se ne bi ovoliko trudili izbaciti navedene izmjene iz Zakona.