Savez kao krovno tijelo hrvatskog nogometa upravo zato i postoji da se stvari poslože. Ok za Kustića, možda mu politička karijera ne ide na čast, bilo je tu još dosta, blago rečeno osebujnih likova; no treba se priznati, rukovodeći ljudi u Savezu u proteklih desetak godina (upravo od Kustićeve preuzimanje glavne uloge, dolaskom novih ili unaprijeđenjem postojećih ljudi u službama) pokazai kako mu je stalo ne samo do rezultata nego i do opće promocije nogometa u mnogim "selendrama" diljem Hrvatske, ali svakako i u dijaspori. Savez se mnogima otvorio, postao je pristupačniji te je na neki način stekao ugled kakav je otpočetka imao, ili trebao imati, tj. od priznanja samostalne države Hrvatske. Da je bilo promašaja, svakako ih je bilo... Ali hrvatski nogomet ima tu prepoznatljivost, naročito kroz seniorsku reprezentaciju. Puno je učinjeno i na afirmaciji ženskog nogometa, uloženo je dosta novaca i u mlade reprezentacije, a sve funkcionira sad kao jedna velika obitelj. Isto tako Savez je među prvima novčano pomogao ljudima stradalima u Petrnji, organizirale su se humanitarne utakmice, turniri. U tim malim koracima pokazala se veličina ljudi koji upravljaju Savezom - bogati će se, da parafraziram Prljavo kazalište - ionako za sebe pobrinuti, no zarađene novce od srebra i bronce sa SP-a treba mudro uložiti. To su izazovi današnjice, Savez balansira tu poprilično dobro. Kritike ipak idu prema smanjenoj brizi za infrastrukturu u prvoj i drugoj HNL-a, ali to je drugi par rukava.  

Apsolutno se slažem sa stavom vezanim uz Superligu i podržavam ga, ali ne može jedna dobra stvar anulirati 40 negativnih i kriminalnih. Naravno izuzimam reprezentaciju iz te priče, balans dobrog i lošeg bi bio potpuno drugačiji da se njihovi veliki uspjesi gledaju kao uspjesi saveza. Kustić i Pletikosa ne zaslužuju nikakve zasluge što imamo svjetske klase od igrača u našoj reprezentaciji.

Apsolutno se slažem sa stavom vezanim uz Superligu i podržavam ga, ali ne može jedna dobra stvar anulirati 40 negativnih i kriminalnih. Naravno izuzimam reprezentaciju iz te priče, balans dobrog i lošeg bi bio potpuno drugačiji da se njihovi veliki uspjesi gledaju kao uspjesi saveza. Kustić i Pletikosa ne zaslužuju nikakve zasluge što imamo svjetske klase od igrača u našoj reprezentaciji.

Možda HNS nije najbolje organizirani savez, ali financijski jest daleko najuspješniji i najprepoznatljiviji od svih športskih saveza u Hrvatskoj.

Možda HNS nije najbolje organizirani savez, ali financijski jest daleko najuspješniji i najprepoznatljiviji od svih športskih saveza u Hrvatskoj. Također koliko je puta Savez plaćao globe FIFA-i ili UEFA-i zbog nedoličnog ponašanja dijela "navijača" tj. huligana, koji su išli svjesno štetiti ugledu hrvatskih klubova, reprezentacije, samog nogometa, pa i države Hrvatske kao takve. Nitko ne spominje da se Savez godinama uspješno opire  razno-raznim interesnim skupinama tj. predatorima koji jedva čekaju da pljuju i blate hrvatski nogomet. 

A nečasnih radnji ima valjda u svim organizacijama. Športski savezi su posebno podložni razno-raznim podmetanjima, zakulisnim igrama i stigmatizaciji, samo zato što se netko želi dočepati plijena. Pokojni Vlatko Marković je više puta bio izložen napadajima i oštrim kritikama za nešto što se na njega i Savez uopće nije odnosilo. Markoviću jedino se može zamjeriti taština.

Tko god da dođe na čelu, bit će blaćen i omalovažavan, najčešće bez opravdanog razloga, a nađe li se samo koji razlog, ili teksumnja u nečasne radnje, eto paljbe iz svih oružja. Jednostavno to je tako. Što nitko ne naslovi temu; "Hrvatski košarkaši savez - kronologija jednog kriminala"; ili bilo koji drugi Savez. Nego, "najlakše" je napadati najuspješnije. Zavist, ljubomora, pakost... Ili možda nešto četvrto?