Da je izabran samo Maksimir, jug Hrvatske eksplodirao bi od nezadovoljstva, da je odabran samo Poljud, središnji dio zemlje također bi "ludovao". Zato je najbezbolnije rješenje - oba stadiona. I svi mirni i zadovoljni. Bar oni u Zagrebu i Splitu.

Vlada RH na sjednici u četvrtak Maksimir i Poljud proglasila je sportskim građevinama od nacionalnog interesa!? To je omogućeno novim Zakonom o sportu, a zapravo znači da će se preko pozivnog natječaja moći sufinancirati njihova izgradnja, obnova ili rekonstrukcija, a za to su osigurana sredstva u državnom proračunu. Prevedeno, država Hrvatska, odnosno svi porezni obvazenici, plaćat će obnovu Poljuda ili izgradnju Maksimira.

Lijepo je ulagati u stadione, ali onda sve redom, ne samo odabrane. No ponovno se potvrdila ona stara - svi smo jednaki, ali neki su jednostavno jednakiji. Dok su ti "stadioni - nacionalni interes" bili samo u najavi, poslali smo upit Ministarstvu sporta je li pravedno da država, odnosno porezni obveznici, daju novac samo za stadione u dva najveća hrvatska grada, kojima će se potom koristiti klubovi tih gradova, ali odgovor nismo dobili. Zatražili smo i od Zagreba i Splita da pojasne pod kojim će se uvjetima GNK Dinamo i HNK Hajduk koristiti obnovljenim stadionima za koje bismo svi mi trebali izdvojiti novac. Pod komercijalnim uvjetima, odnosno hoće li plaćati ili će na njima igrati, trenirati, odnosno boraviti, besplatno.

- Mislim da svi klubovi moraju biti jednakopravni, apsolutno svi u ravnopravnom položaju. Ova odluka o ulaganju države samo u Maksimir i Poljud nije pravedna, ali ne bih ulazio u te političke priče - bio je jasan predsjednik Županijskog nogometnog saveza osječko-baranjskog i prvi dopredsjednik HNS-a Ante Vučemilović-Šimunović.

Iako su u HNS-u presretni što će država pomoći u obnovi Poljuda i Maksimira, trebali bi odgovoriti jesu li time ostali klubovi dovedeni u neravnopravan položaj spram Hajduka i Dinama. No čelnik županijskog nogometa i prvi suradnik predsjednika HNS-a Marijana Kustića u kratkoj je rečenici rekao ono što misli ostatak Hrvatske. Osječani odlukom o Poljudu i Maksimiru kao stadionima nacionalne važnosti nisu zadovoljni, nisu ni Riječani, o ljudima s Banovine ili šireg slavonskog područja nećemo ni govoriti... Rijeka i Osijek su svoje nove stadione, Opus Arenu i Rujevicu, gradili privatnim novcem, čak ne ni novcem stanovnika tih gradova, no sad će ti isti Osječani, Riječani, naravno i ostatak Hrvatske, svojim novcem obnavljati stadione u gradovima koji ionako imaju najveći proračun. Naša dva najveća nogometna kluba opet padaju na teret države. I to ne prvi put. Hrvatska je već dosta puta pomagala i Hajduku i Dinamu, otpisivala im milijunske dugove na ime poreza, davala financijske injekcije preko državnih poduzeća, činila sve da da ti klubovi ne dožive financijski kolaps. Kakav, recimo, proživljava nekadašnji prvoligaš Cibalia ili kakav je proživljavao NK Osijek prije dolaska mađarskih investitora. Netko će reći, to je nacionalni interes, ipak su Dinamo i Hajduk dva najveća hrvatska kluba te naša dva najveća grada zaslužuju reprezentativne objekte, ali zašto, recimo, stadioni u Osijeku i Rijeci također nisu od nacionalnog interesa. Usto, izgradnja ili obnova stadiona u samo dva grada nije poštena prema ostatku zemlje, prema ostalim gradovima i klubovima. Dok se netko mora snalaziti kako kupiti okvir gola, sjedalicu ili obnoviti svlačionicu, priča o pustim milijunima eura koje će država, odnosno svi mi, utući u raspadnuti zagrebački ili splitski stadion ipak je nepoštena. Recimo, porezni obveznici iz Koprivnice davat će za Maksimir i Poljud i dolaziti na svoj skromni Gradski stadion "Ivan Kušek Apaš".

Da si ne lažemo, Dinamo i Hajduk imaju povlašteni tretman u hrvatskom nogometu, a u toj su priči, recimo, vlasnici Osijeka ispali budale. Umjesto da su uložili milijune u momčad i hrvali se za naslov prvaka države, oni su izgradili najmoderniji stadion u Hrvatskoj. Možda su samo trebali pričekati sjednicu Vlade i odluku da Osijek bude izabran, pa da mu porezni obveznici naprave stadion...