Neki će reći da ga se svojata, mene nije ni briga, no on kaže: "Glava mi je njemačka, srce balkansko, a jezik nešto između. A po nacionalnosti sam - čovjek !"
https://telesport.telegram.hr/price/terzic-vjeruj-u-proces/
Edin Terzić i navijači Borussije Dortmund ovotjedni povratak Lige prvaka i Chelseajevo gostovanje na njihovu stadionu dočekuju sa širokim osmjesima i velikim očekivanjima. Prošlog su vikenda Schwarzgelben golovima Jamieja Bynoe-Gittensa i Juliana Brandta savladali Werder na Weserstadionu i tako produžili seriju pobjeda na njih šest uzastopnih. Točnije, Borussia je dobila svih šest utakmica koje je odigrala u ovoj godini: u DFB kupu je gostujućim trijumfom u Bochumu izborila četvrtfinale, a u prvenstvu svladala Augsburg, Mainz, Bayer Leverkusen, Freiburg i Werder. To ju je poguralo sve do trećeg mjesta, i to na samo tri boda zaostatka od Bayerna, potpuno promijenivši percepciju o momčadi, ali i njenu treneru u odnosu na onu od prije samo nekoliko mjeseci.
Terzićeva životna priča ispričana je mnogo puta i mnogo više podsjeća na bajku i ispunjenje snova nego na nogometnu realnost. On je odrastao u od Dortmunda 30-ak kilometara udaljenom Mendenu i s devet godina je prvi put Borussiju gledao s tribina Westfalenstadiona. Bilo mu je 28 godina i još uvijek je amaterski igrao nogomet kad se prvi put priključio osoblju svog kluba, koji je u to vrijeme s klupe vodio Jürgen Klopp. Glas o vrhunskom analitičaru došao je i do Slavena Bilića; kada je ovaj dobio Beşiktaşovu ponudu, uključio ga je u svoj stručni stožer koji je kasnije radio i u West Hamu.
Terzić, za kojeg je bilo jasno da se uz Bilića dodatno usavršio i stekao iskustvo, vratio se u Borussiju 2018. i prihvatio ulogu desne ruke trenera Luciena Favrea, ali i dalje je činjenica bila da nikad nije samostalno vodio profesionalnu momčad. Činilo se sve očitijim da se mladi Terzić, sve s hipsterskim ravnim brim kačketom i skriven od javnosti, pretvara u savršeni broj 2, čovjeka koji je kao vojnik kluba spreman odraditi bilo koji posao za Dortmund, ali i u kojeg malo tko ima povjerenja da je sposoban za nešto više.
To je vjerojatno bilo na umu klupskim čelnicima kad su ga gurnuli u vatru nakon otkaza Favreu u sezoni 2020./21., unaprijed najavivši da je tu samo da ispuni vrijeme do dolaska novog šefa Marca Rosea iz druge Borussije. Međutim, ono što je trebalo biti test koji Terzić ne može i ne smije proći pretvorilo se u njegov uspjeh: Borussia je uvezala devet pobjeda i na kraju još osvojila kup, potegnuvši pitanje zašto ga mijenjati.
Borussia ga je zato zavezala novim ugovorom — navodno je odbio ponude nekoliko bundesligaša i jednog premierligaša — i dala mu ulogu tehničkog direktora, ali sa strane je jasno djelovalo da ga čuvaju i pripremaju za ono što je trebalo doći odmah nakon Roseova odlaska, a to je pretvaranje Terzića u dugoročni projekt. Rose je ljetos digao sidro, a Terzić se opet spustio na teren i činilo se da su stvari kliknule: od navijača obožavani mladi i perspektivni trener, koji ipak ima iskustvo i još je navijač kluba koji se diči svojim identitetom. Što može poći po zlu?
Kao i obično u nogometu, mnogo toga.
Pogotovo u klubu kakav je Borussia, koji je i ovog ljeta ostao bez svog najboljeg napadača, odnosno jednog od najboljih napadača na svijetu. Njega je trebao nadomjestiti Sebastien Haller, koji je u međuvremenu prebolio rak testisa, a momčad se i generalno mučila s ozljedama i rotacijom. Usto, 2021. je dolaskom Sebastiana Kehla na mjesto sportskog direktora započela i svojevrsna nadogradnja modela na kojem klub počiva, odnosno potraga za više stabilnosti kad je u pitanju okosnica momčadi i njena budućnost u žuto-crnom dresu. Uz sve nabrojano, prelako je zaboraviti da je ovo zapravo Terzićeva prva samostalna trenerska sezona i da je pred njim je mnogo zanatskih tajni koje tek valja svladati.
No, to nas dovodi do pitanja: što se revolucionarno dogodilo tijekom zimske stanke da Dortmund danas izgleda bolje? Odgovor je prost da prostiji ne može biti: ništa.
Ovo je ista ona Terzićeva kaotična i ponekad frustrirajuća Borussia koju smo gledali i u prvom dijelu sezone. Ovaj put je neke svoje mane pokrila tuđima, odnosno lopta je otišla na njenu stranu i rezultat je dobar, ali sutra možda neće biti tako. Jasno je da Borussia i Terzić s njom napreduju i razvijaju se, ali ovo je i dalje samo početak nečega što bi trebao biti dugoročni projekt koji ima realne ciljeve.
Zato je sasvim normalno da Terzić ponekad izgleda poput dječaka s gomilom Lego kockica za koje nema upute za sastavljanje; nasumično ih izvlači, slaže jednu na drugu i pokušava stvoriti nešto. Možda će u međuvremenu sastaviti i prolazak Chelseaja ili sustizanje Bayerna, ali to će svakako biti samo još jedan brži ili sporiji korak prema konačnom cilju, proces u kojemu su usponi i padovi, kaos i ludnica, potpuno logični. A cilj je polako graditi i izgraditi strukturu koja će i izgledati dobro i što duže stajati na svojim nogama.