BOLEK I LOLEK NOVINAR I TRENER, NEVIĐENI KOMENTATORSKI PAR KOJI
JE OSVOJIO SVE SIMPATIJE GLEDATELJA NEDAVNA SP-a U NJEMAČKOJ
Ne želimo ljubav utroje
ČEČI & VELA
“Treći nam ne treba. U kabinama ima mjesta, ali nema zraka”, objašnjava Srećko Bogdan Čeči. “Ne govorim o nekakvoj kemiji između nas, već o jednom ljudskom pristupu”, dodaje komentator Željko Vela. “On nije bio čovjek koji sipa podatke i dijeli savjete, već je to bila ljudska toplina frenda s kojim voliš pogledati utakmicu i koji na koncu može i pogriješiti”
Razgovarao Siniša PAVIĆ
Snimio Bruno KONJEVIĆ
Dok nas je Zidane za Svjetskog prvenstva podučio kako se glavom brani čast familije, a Materazzi kako se po zlu nekome spominje familija, njih dvojica pokazala su nam da je izgraditi kvalitetno, nježno muško prijateljstvo i u današnje doba još uvijek moguće. Jedan je Željko Vela, drugi je Srećko Bogdan Čeči, jedan je sportski komentator, a drugi trener drugoligaša Intera iz Zaprešića. Zajedno su zabavan, na ovim prostorima još neviđen komentatorski par. Vela i Čeči! Dok ih vam drugi serviraju svakog posebno, mi vam ih, ekskluzivno, nudimo u paru! Ovo je njihova istina!
Starci iz Muppeta
Dinamični duo, starci iz Muppeta, Bolek i Lolek. Što ste vas dvojica zapravo? Nekakav tandem!?
ČEČI: Samo su se poklopile neke stvari, koje su ispale krajnje spontano.
VELA: Apsolutno se slažem s gospodinom Čečijem.
ČEČI: Sjećam se prvog susreta...
Prvog susreta!? Pa to u startu zvuči preromantično!
VELA: Ništa tu nije slučajno. Bila je 2004. godina, u Portugalu Europsko prvenstvo, a na HTV-u Portugol. Ja sam to vodio, a Čeči je došao prvi put kao gost vezano uz Njemačku. Emisija je bila super, pa smo opet zvali Čečija. I razgovarali mi tako cijelo popodne, da bi pred ponoć ja krenuo odjaviti emisiju, a koncentracija mi dosta padne. I krenem zahvaliti gostima, ali se nikako sjetiti kako se čovjek zove.
ČEČI: A ja velim: “Srećko Bogdan, inače čest gost u emisiji pa me se zato i ne možeš sjetit!”
VELA: A ja velim: “Pa što šutite!? Ne znate ni kako se zovete!” I tako napravimo nekakvu šalu. Pola ih nije znalo je li inscenirano ili nije. Tako je to počelo.
ČEČI: U biti, kod tih komentara uvijek dođeš u situaciju kada imaš neki black out ili nešto izvališ. Onda jedan drugog nadopuniš i nekad ispadne štos.
Dobro, ali činjenica je da štos s Velom funkcionira, a s drugima baš i ne. Razlika se osjeti.
ČEČI: Ma sve je bilo u svrhu toga da bude zanimljivo. Jer neke utakmice su bile toliko nezanimljive, a baš nas je zapalo da moramo o tome diskutirati.
Plav od lupanja
I onda se pretvorite u tandem.
VELA: Štos je u tome da kada radite utakmicu kao par, onda ne može nikako naša filozofija biti da svatko govori svoje. Tada nismo par da oba govorimo najpametnije. Morate funkcionirati kao par, a nas dvojica smo se vrlo spontano našla na liniji jednog malog ili malo većeg odmaka od klasičnoga prijenosa. Shvatili smo da tako najbolje funkcioniramo. A tražiti od mene ili Čečija da s nekim drugim funkcionira na isti način je nepotrebno, jer ljudi su različiti.
Jeste li svjesno tražili štos, primjerice nakon što ste shvatili koliko je šaljiva opaska da je ljudima niskog rasta hladnije pa zato na terenu usred ljeta nose dugi rukav?
ČEČI: U početku sam se zeznuo pa umjesto Meksika kazao Portugal.
VELA: A ne, to si se zeznuo s nekim drugim!
ČEČI: Ma s tobom!
VELA: Ne, to je bilo s nekim drugim.
Očito ne valja mijenjati partnere.
VELA: Ja sam te ispravljao kada si uporno govorio Čehoslovačka. Već me zvao ambasador Češke i tražio demanti.
ČEČI: To sam ja želio reći nešto novo.
VELA: Pa si onda rekao nešto jako staro. Da si bar rekao Moravska.
ČEČI: Ma, dosta sam se ja tu mučio. Najgore bi mi bilo kad bi me svako malo treskao i govorio: “Daj reci i ti nešto!” Poplavio sam od lupanja. Rekao sam mu: “Pa kad tak’ lepo pripovedaš, kaj bum ti ja smetal!”
Koja je strana tijela pomodrila?
VELA: Lijeva, sa mnom samo lijeva. Jer, imaš tu neke mantre, pa ja tako uvijek sjedim lijevo, on uvijek desno. To smo se po političkim orijentacijama smjestili. Imamo i dva monitora, na mom je uvijek slika, na njegovu statistika. Inače, samo jednom sam te išao svjesno podbost, kad sam te pitao tko ti je više seksi: Balack ili Beckham.
ČEČI: Htio si vidjet kak ću reagirat?
VELA: Taj dan je u Bildu bila usporedba Balacka i Beckhama, usporedba svega pa i toga tko je više seksi. Beckham je dobio pet, Balack četiri, a mene je zanimalo kako Čeči na to gleda. I Čeči je rekao da još uvijek gleda suprotni spol.
Lijevo-desno
Vidim ja, ovo je tandem i za buduće neke projekte. Ovo više nitko ne može razdvojiti.
ČEČI: Pa ja sam ga odmah nakon povratka u Zaprešić htio pozvati da bude pomoćni trener.
VELA: Zato je Čeči baš na komentatorskome mjestu saznao da je novi trener Intera.
U kabini ga je zatekla sretna informacija.
VELA: Ja bih rekao, samo informacija.
ČEČI: Nismo mogli vjerovati da je to istina, pa smo dva puta provjeravali prije nego smo to kazali u eter.
VELA: Odmah je snimao golmana Gane da vidi je li mu paše.
Treneri, zviri i beštimje
Treći vama očito ne treba.
ČEČI: Ima prostora u kabinama, ali nema zraka. Treći nam ne treba.
VELA: Ne želimo ljubav utroje.
Dobro, jeste li očekivali ovoliku popularnost, da će vam biseri internetom kružiti?
VELA: Iskreno, ne.
Ali vidim da vam nije mrsko.
ČEČI: Kako mi ne bi bilo drago kad vidim njega da je sretan.
VELA: Meni je drago kada je Čeči sretan. Jer toliko će imati nevolja s ovim svojim Interom da je zaslužio malo veselja. Inače, meni je najveća fora što je on rekao da je teže biti sportski komentator nego trener.
Zašto je, Čeči, teže biti komentator?
VELA: Zato što trener može psovati.
ČEČI: A kao komentator ne smiješ reći sve što misliš.
VELA: Zašto ne! Možda samo ne tim riječima!
I nakon svega, što kazati?!
VELA: Vrlo sam sretan zbog suradnje s Čečijem jer je on unio jednu novu dimenziju u sportski prijenos. Sada ne govorim o nekakvoj kemiji između nas, već o jednom ljudskom pristupu. On nije bio čovjek koji sipa podatke i dijeli savjete, već je to bila ljudska toplina jednog frenda iz kakvog kafića ili s kauča s kojim voliš pogledati utakmicu i koji na koncu može i pogriješiti, jer smo svi ipak samo ljudi.
ČEČI: A meni je drago da sam uopće bio na Svjetskom prvenstvu i da sam se družio i s Velom i ostalim komentatorima.
|
Čeči alias Grunf
VELA: Ma nije Čeči baš pao s kruške. Prvu utakmicu smo radili iz Hanovera. I priča meni Čeči kako je tu igrao baš kad je postao kapetan momčad Karlshrue. Igrali su tada u drugoj ligi, borili se za sredini tablice. I došli oni u Hanover i izgubili osam nula. Novinari ih razapeli, pitaju kako se ta sramota mogla dogoditi. Čeči kaže nije tada dobro ni znao njemački, pa je samo promucao: “Bolje izgubiti jednu utakmicu 8:0, nego njih osam sa 1:0!” Izjava u stilu Grunfa! Ali, nakon toga su odigrali do kraja sezone bez poraza i ušli u prvu ligu! Poslije su ga novinari citirali!
Čečija onda treba gurnuti za savjetnika Sanaderu, a ne na televiziju!
VELA: Podsjetit ću da je naš sukomentator na prošlom svjetskom prvenstvu bio Cico Kranjčar pa je poslije toga postao izbornik. Sada je bio Igor Štimac pa ga evo guraju za izbornika, a drugi sukomentator je bio Čeči i evo ga trener Intera. Tko s nama radi, zagarantirana mu je budućnost. |
|
Naj-biserje
Kod odabira Čečijeva naj-bisera Vela je odabrao ovaj: “Italija je izvadila jednog napadača. Sada ima jednog napadača manje!” Čeči najvećim dosegom drži sljedeću konverzaciju: ČEČI: Buffon ulijeva sigurnost momčadi, uvijek je tu kad ga trebamo. VELA: Kako to misliš kad ga mi trebamo? Što si ti Talijan neki? ČEČI: Ma tako to kažemo - mi - kada navijamo za nekoga. VELA: Sad si sve rekao! ČEČI: Da, Talijani i Portugalci su moji skriveni favoriti. |