Mene osobno zanima, kako je kolega Bernard Jurišić se zapitao, "Kako bi komentator Štimac analizirao izbornika Štimca". Svi se sjećamo kakva je bila situacija kada je Igor bio komentator. Kritizirao je svaku defanzivnu igru, loše odluke izbornika i sl.

Nakon ove utakmice, Igor Štimac je pohvalio sebe, a paljbu sasuo na igrače i na nedostatak sreće i koncentracije. U utakmici u kojoj smo uputili 1 (JEDAN) udarac na gol protivnika, gdje su nam protivnički igrači skakali samo na 7-8m, gdje smo već u 5. minuti trebali primiti gol iz zicera, ali imali smo sreće, on govori kako je bio plan postaviti se tako i prepustiti im inicijativu.

Druga stvar, krene sa 3 napadača, koja ja osobno iskreno ne znam kako bi postavio u bilo kojoj formaciji i da mogu odabrati bilo koju drugu sedmoricu igrača. I nakon toga on krivi njih da se nisu nudili, dolazili po loptu, nego se zabijali u krilo protivničkim stoperima. Ne znam, jel' tu onda imamo problem sa izbornikovim autoritetom, jer da se meni jednom kaže sa klupe da nešto ne radim, nego da radim ono što je potrebno, ja bih ga poslušao. A njega to nije poslušalo čak trojica igrača, odnosno sva tri napadača.

Da ne zaboravimo ostatak kvalifikacija, čupanje golom Jelavića protiv Makedonije, pobjeda protiv Srbije u Zagrebu zabivši im golove iz jedine dvije (polu)šanse. Sjetimo se nakon toga Makedonije, isto nikakva igra, gol nakon kornera, a onda onaj Rakitićev iz slobodnjaka sa 40m, što je slučajno uletio.

Gostovanje u Walesu? Sjećate se kako smo tamo igrali i kako smo preokrenuli utakmicu. Da Lovren otpuca ono još 50 puta, ne bi zabio. I onda se izbornik poziva na nedostatak sreće. U posljednje 2 službene utakmice uzeli smo jedan bod, a otpucali smo u okvir gola valjda 3 ili 4 puta.

Jedine dvije koliko-toliko dobre utakmice odigrali smo u Belgiji te u Osijeku protiv Walesa. Ostatak, kao što vidite, 6 slabih i nikakvih utakmica, prema tome Štimac nema nikakav alibi.

Pozdravljanjem Vukovara i Hercegovine, pozivanjem na zajedništvo, držanjem Krunice i molitvama se ne dobivaju utakmice i tako se nećemo plasirati na SP. A što tek reći za paranoične izjave o mrziteljima Hrvatske koji su protiv Reprezentacije i trude se da se ne plasiramo na SP. Izgleda da mu je naškodilo previše druženja sa izvjesnim Z.M. koji je isto imao takve medijske eskapade.

Igor Štimac ničime nije dokazao da je za izbornika, štoviše na trenutke više izgleda i zvuči kao krščanski propovjednik i motivator ili voditelj na predizbornim skupovima desno orijentiranih stranaka u ruralnim područjima Hrvatske. Onaj jedini kriterij koji bi trebao biti su igra i rezultati. Igru nemamo od početka, imali smo rezultate. U takvoj situaciji vjeruješ da možemo biti samo bolji, jer će i igra doći s vremenom. No, ona nije došla, a izgubili smo i rezultate.

Još veći problem je taj što to Štimac ne želi priznati. Okreče mlin na svoju stranu, odjednom više nije cilj prvo mjesto, nego smo napravili uspjeh u Bg osiguravši drugo mjesto? Iako do tada se nije ni pričalo o osiguravanju njega. Što da je Škotska dobila Belgiju? I onda bi slavili bod jer nam osigurava drugo mjesto? Štimac ili ne vidi, ili sebe smatra bezgrešnim i tu je najveći problem. Do promjene i uspjeha se može jedino uviđanjem grešaka i radom na njihovom ispravljanju. To se kod Štimca neće dogoditi.

Preko 10 godina smo imali nesposobnu, nedodirljivu i samodopadnu osobu na čelu saveza, a ista takva ju je i naslijedila. No, napredujemo, sada takvu osobu imamo i na mjestu izbornika!