Čovjek o kojem je ovdje riječ vam je – nemam druge riječi – ma pravi svetac. U životu nikad nije zanoćario, zapio se ili sagriješio bludno. Nikad se nije potukao, ni na koga digao ruku. Uvijek se klonio sumnjivog društva, nikad nije bio upleten ni u kakve mućke, reket ili, ne daj Bože, kriminal. Poštovao je svetost katoličke obitelji i nerazvrgljivost bračne veze. Uvijek je bio primjer bogobojazne pitomosti i kršćanske kreposti svake vrste. Što da vam kažem, čovjek o kojem je riječ utjelovljenje je uzornog kršćanina, sveti Alojzije sam.
Taj je čovjek prije nekoliko godina dobio važan posao šefa u jednoj važnoj hrvatskoj instituciji. Nije ga dobio preko veze i politikantstva, nije se s protuhama i mafijašima sastajao po zagrebačkim motelima uz petlju, nego ga je dobio na osnovi stručnosti, zato jer je bio najbolji, najkvalificiraniji i imao desetljetno međunarodno iskustvo.
Latio se tog posla, radi ga dobro, uz poneke probleme koji su sasvim prirodni i normalni.
No, zli mediji, ta kohorta komunista koja – kako su rekli naši biskupi – i dalje vlada ovom zemljom, ne može našem junaku oprostiti njegovu katoličku orijentaciju. Oni ne mogu junaku naše priče oprostiti krunicu u ruci, patriotizam, kršćanske vrijednosti, ne mogu svariti to što svoje podređene vodi na team building u Međugorje i što gaji dobre odnose s našom braćom u Herceg-Bosni.
Stoga su te medijske guje, ti neokomunisti koji ne mogu prežaliti Jugoslaviju i žele zatrti sve hrvatsko i katoličko, iskoristili trenutne i časovite slabosti u junakovoj profesionalnoj karijeri te ga zasuli kritikama s ciljem da ga maknu i na njegovo mjesto dovedu nekog ordinarnog Jugoslavena.
Ako je suditi po Twitteru i Facebooku, po medijskim napisima i izjavama u mikrofon, gore izložena naracija kazuje kako svoj trenutni položaj i medijski tretman doživljava Igor Štimac, selektor hrvatske nogometne reprezentacije.
http://www.jutarnji.hr/jurica-pavicic-o-igoru-stimcu--tko-tebe-kritikom--ti-njega-politikom-/1125623/
...

[uredio Babangida - 13. rujna 2013. u 10:47]