Antonio Franja: Nemam klub jer u Hrvatskoj nitko ne cijeni prave znalce

U vrijeme dok hrvatski klubovi u euro-kupovima ispadaju od Albanaca i Ciprana, dok travnjacima 1. HNL trckaraju kojekakvi "poluproizvodi", za neke dokazane spanere u elitnom rangu ocito nema mjesta. U tu skupinu sigurno pripada Antonio Franja (28), zagrebacki momak koji je od kraja prosle godine bez kluba. Danas strpljivo trenira samostalno, u ocekivanju prave ponude.

Antonio Franja je tipicno krilo, brzi dribler. Prosao je Dinamovu omladinsku skolu, u dresu Croatie Sesvete proglasen je za najboljeg igraca Druge lige, sa Zagrebom je 2002. bio prvak Hrvatske, s Interom 2005. doprvak. U medjuvremenu je dva puta bio izvan granica Hrvatske, po godinu dana proveo je u Bursasporu i Setubalu.
- U Turskoj mi je bilo "sjajno", zato sam i pobjegao nakon godinu dana. Nisam se mogao priviknuti na nenormalnu atmosferu. Proslu sezonu proveo sam u Portugalu i nigdje mi nije bilo ljepse. Svima bih preporucio da odu tamo ako su u mogucnosti. Prvenstvo je trostruko jace od naseg, a ljudi su sjajni. Vecina klubova uglavnom igra kao i njihova reprezentacija, sa snaznim centarforom i dva krila, sto mi odgovara. Ostvarili smo i izvrstan rezultat, u finalu Kupa porazeni smo od Porta. No, nisam pogodio s klubom. Smjenjivali su se predsjednici, vidio sam da situacija ide na losije, pa sam trazio da me isplate i korektno prekinemo suradnju, sto se i dogodilo - kaze Antonio Franja.

I u svibnju mjesecu se vratio u Hrvatsku...
- Imao sam kontakte s Rijekom, ali nismo se dogovorili. Steta, stvarno bih volio igrati pred Armadom. Nitko me ne zeli, govore "previse driblas". Tesko je kad se sam boris, bez menadzera. Oba inozemna transfera ostvario sam iskljucivo zbog svog DVD-a, snimki koje sam strpljivo skupljao.

Decko iz centra glavnog grada nije tipicni predstvanik hrvatskog nogometa, bez dlake na jeziku kaze:
- Svi se zalimo kako je nas nogomet los, a kako je moguce da jedan Strok bude pola godine bez kluba, a da za Josipa Simica nitko ne pita? Problem su nekvalitetni treneri, svi gledaju svoje interese. Pravi igraci, znalci, zbog kojih navijaci dolaze na tribine, uopce se ne cijene - kaze Antonio Franja.

O Franji cesto kruze price kako je u svim njegovim klubovima igrao iskljucivo zato sto ga gura njegov otac, bogati zagrebacki zlatar.
- Glupost! Milijardu puta sam zacepio usta kriticarima svojim igrama na terenu. To je tipicni hrvatski jal, samo se trazi razlog za blacenje. Da sam rodjen u siromasnoj obitelji, bilo bi mi lakse. Ovako me napadaju iz apsolutno nesportskih razloga, koji nemaju veze ni sa cim. Imam veliku zelju i dalje igrati nogomet, svjestan sam da znam i mogu. Pitam, zar sam stavrno toliko los? Uvjeren sam da nisam. Najvise mi gode pohvale od legendi hrvatskog nogometa, kao sto su Robert Prosinecki i Zvonimir Boban- zakljucio je Antonio Franja.

s nogomet.com