Branko mi je bio drag, simpatičan, žao mi je bilo kad je otišao nakon Mamićeve psovačke epizode na dvoranskom prvenstvu. Kad se vratio nakon takvog razlaza vidio sam ga kao nesto drugacije - placenika bez vlastitog JA. Tu je bio kraj simpatija, tada se i moglo naslutiti da takav brak i nece predugo trajati, jer u ovakvim dinamovim uslovima (igrackim), te zahtjevima i potresima iz uprave nema trenera koji bi bio dugovjecan. Dugovjecan moze biti samo strah od smjene i teznja ka promjenama koje mogu donijeti neki pozitivan sok.
Vlaka se sjecam po dobru, ali i on u cijeloj prici nije toliko bitan. Bitna je samo trenutna potreba za novim trenerom. Sreca je da je najblizi dostupan bio jedan Vlak.
Smjesan mi je Cico koji se u isto vrijeme nudi i Hajduku i Dinamu :) koji je to nivo. U normalnim konotacijama trener koji sa nivoa Intera ili Milana padne da trenira neki npr. Cremonese ili Cataniu nikad vise se ne moze uspeti na nivo milaneza.
!
