Naslov prvaka moje najdraže Rijeke.
Uglavnom je prikaza bila daleko. Samo jednom nam je bila gotovo u šakama, ali crni vitez tame je ošinuo svojim bičem i ona je nestala. Svi znate kada se to dogodilo. I koje godine, mjeseca, dana. Gdje ste tada sjedili? Kako ste se osjećali? Znam da znate. Znam i ja.
Nakon godina duge povijesti opetovano stojim ispred izloga i nepomično fiksiram sadržaj u njemu. Kosi toranj je iza mene kao i Vela Crikva. Unutar izloga nalazi se album. Naziva se “Ravno do vrha“. Uskoro ću ga staviti ispod ruke te istinski uživati u rapsodiji.
I mogu ti priopćiti sljedeće, fantome!!!
Nažalost za tebe imam lošu vijest. U grad je stigao ghostbuster. Ili, ako ti je draže, istjerivač duhova, aveti, pa i fantoma. Ime mu je Damir Mišković. Neumoljiv je kada lovi svoj plijen. Predan i uporan. Razliku između uspjeha i neuspjeha mu predstavlja samo broj pokušaja. U tom slučaju kad – tad maca dođe na vratanca. Smioni je istjerivač što ne odustaje, moj fantome. Ne pokazuje strah i umor. Samo je gladan i žedan.
Tebe, fantome baš tebe.
Ima cijelu vojsku tragača uza se. Oni sanjaju srcem i plove na brodovima sa plavo – bijelim jedrima, što se viju iznad njih, uzburkanim morem dok munje i gromovi caruju zatamnjenim nebom. Vatra im je u očima. Usuđuju se nastupati sami protiv svih. I ne odustaju. Nikada ne odustaju.
Ne bih ti volio biti u koži, fantome.
Sprema se poseban kavez za tebe. U vidu trening kampa i novog stadiona. Tamo ćemo te zatočiti. Možda te ponekad pustimo da ponekad prošećeš, ali samo na kraće vrijeme. No, uvijek ćeš nam se vraćati. Budi siguran.
I postat ćeš čest gost u našoj tamnici. I neće ti biti loše. Naprotiv.
miško ghostbuster