Hajduk je najveći HR klub, iako je osnovan u Pragu. Torcida je sukladno tome najveća i najbolja navijačka skupina, osnovana u Zagrebu. Dalmacija je raj na zemlji, a mi smo šugavi i smrdljivi grad. Nekim čudom se Dalmatinci stalno doseljavaju k nama. Torcida ne kopira nikoga, sve pjevane pjesme s njihove tribine su produkt njihovog pjesničkog stvaralaštva, poput i "Šugava Rijeko..." Sad to što su je smislili BBB je laž, mitomanija, Mamićeva mašinerija.

Hajduk i Torcida su uvijek i samo disali za Hrvatsku. Jebi ga, bilo je vrijeme mraka, pa su jedan kratki period od 45.e godine nosili zvijezdu u grbu, i jedva su čekali da je maknu u Australiji s dresa 90-te.Jer skinuli bi oni nju i ranije, ali tko bi to normalan učinio u tim vremenima?Doduše, skinula ju je Rijeka 1967.e iz grba, ali... Kakvo su to bila teška vremena najbolje govori činjenica da su 1980. po saznanju da je umro drug Tito, inače njihov navijač, kolektivno na Poljdu jedno 40-tak tisuća ronilo suze, a igrači zagrljeni na terenu sa Zvezdašima pjevali "Druže Tito..." Ali jbga, moralo se tako! Kao u S.Koreji. Jer da se nije plakalo i pjevalo pravac Goli.

Spominjanje Orjunaša i četnika na Peristilu je krajnje degutantno. Postoje neke fotografije, ali fotošop čini čuda. A pisani dokumenti su djelo Udbe, Ozne, Pozne, Sis-a... U toj mračnoj Jugi, namještenim prvenstvima i Kupovima, jedine normalno i pošteno osvojene titule su one Hajduka. Neki slučajevi Tomić, Petrović, 1986. godine, ni nisu slučajevi. Igrači su nemilice hrlili u Hajduk, on je bio toliko jak i moćan, plaćao je odštete i davao velike plaće, stanove, aute, zemljišta, lokale. Sav taj novac je dolazio od donacija navijača Hajduka, nikako politički.

Poljud je izgrađen za potrebe Mediterenskih igara. Iako je Rijeka sve učinila da te igre dođu u bivšu državu, i ona trebala biti domaćin, kada je stvar bila gotova uskočio je Split, pa jbga, zaslužio je, pošteno. Tko nas jebe, da smo mi plakali i pjevali 80.- te možda bi i ostale igre kod nas. Samo onda smo bili Talijani, sad smo Srbi.

Zbog nedodjeljivanja pojedinih utakmica reprezentacije Splitu, Torcida je godinama bojkotirala istu. Nije ih bilo na gostovanjima, no to je jedini ispravni put. Tko jebe Armadu i Ultrase iz Vinkovaca što putuju tamo u neku Estoniju, Rumunjsku, S.Marino... Doduše, uvijek će se naći neki pripadnik Torcide iz Švedske na nekoj utakmici u susjedstvu. On je naš ponos, pravi Hrvat. Iako mu je tata došao davne 91. u Švedsku, on zna tko je i što i ponosi se time.

Zato Hajduka i Torcidu treba dočekati dostojanstveno, pokloniti se. Sa razglasa puštati pjesme o tvrdom kamenu, na semaforu vrtiti prikaze teškog života Dalmatinaca, da vidimo kako je težak život, a Rijeka bi trebala sav utržak od ulaznica poslati u Split, za pomoć u saniranju Poljuda, mitskog mjesta... tamo od 1980.-te.