Ali čak i u bivšoj državi si imao znači 20 ak poluprofesiobalnih klubova ne računajući prvoligaše i drugoligaše kojih je bilo 4+4.

To bi trebal biti naša realnost. 

Većina klubova u MRL nije bila (polu)profesionalna, samo Zadar i djelimično Inker (sa igračima Dinama).

Ne znam za ostale, ali osim Zadra i Intera, u Varteksu, Segesti i pogotovo u Miketićevoj Mladosti pod spoznorstvom Gavrilovića se djelila jebena lova. U Petrinju su u to vrijeme dolazili na posudbu igrači iz Beograda, juniori Zvezde.

Samo su dva kluba u ovoj ligi, Zrinski i Trnje, jer se radi o trećeligašima koji su igrali u trećoj ligi u 21/22, a igrat će opet u trećoj ligi 22/23. Ući u ovu ligu je lako, jer se ne radi o višem rangu niti je HNS stavio neke teške uvjete. Trnje i Zrinski su iskoristili svoje pravo da nađu zamjenski stadion jer trenutno nemaju izbora.

Više Partizana nego Zvezde (Marjanović, Milinković, Zahovič...), 1-2-3 po sezoni, ali je Boro dovlačio dosta igrača sa strane koje je masno plaćao. Bilo je i Zvezdinih igrača, ali mislim da nisu ukupno imali više od 2-3 posuđena igrača po sezoni, čak niti kad su u Drugoj ligi igrali prije vraćanja u Međurepubličku. Drugu ligu su izborili dobivši u finalu kvalifikacija Zagreb s 90 posto domaćeg kadra, igrača s područja Petrinje, Siska...

Današnji nogomet u Hr ne može se mjeriti ni po publici. Jedan napis u novinama iz 80-ih: 0:0 pred 5000 gledatelja. Radilo se o utakmici u BM Šparta - Borovo.                         Iz tih je godina i utakmjca tu u Kranjčevićevoj Zagreb-Belišće pred 15000 ljudi. Mislim da su bile kvalifikacije za 2. Iigu.

Koliko ljudi je bilo na ovih 5 utakmica kvalifikacija sada prije tjedan-dva? 

Znaš li koliko ulaznica je prodano već sada za sutrašnju utakmice Marsonije i Trnja u Brodu?  A koliko ljudi će biti na drugoj utakmici kvalifikacija za Drugu ligu? 

To što su u HNL-u i Drugoj ligi nastupali redom klubovi koji nemaju svoje svlačionice, a kamoli neku drugu infrastrukturu, i što njih prati 20 ljudi je priča za sebe i nažalost su se i  ostali prvoligaši godinama uvukli u to sivilo. Odeš koji vikend na Treću HNL, tamo po par stotina, ne rijetko i tisuću-dvije ljudi ako je riječ o derbiju. 

Ljude itekako zanima nogomet kod nas, pogotovo bih rekao da je nakon Rusije 2018. to zanimanje još više naraslo, ali ne treba očekivati čudesa sa ovakvom infrastrukturom i manjkom pratećeg sadržaja, pogotovo u 1. HNL. 

Slažem se s tezom da ljudi vole nogomet, da se zanimaju za njega i znam da ga gledaju ma raznim televizijama i svim mogućim platformama, ali je paradoks da publike nema uživo na stadionima. I po tome se ne može uspoređivati s prošlim vremenima. Govorim u RH.