Australski Hrvat Joey Didulica, vratar nizozemskog prvoligaša AZ
Alkmaara, vraća se nogometu, nakon neobične i teške ozljede, koja mu se
dogodila 22. listopada 2006. u utakmici protiv PSV Eindhovena, kada ga
je u lice pogodila lopta, koju je napucao njegov prijatelj Jason
Čulina.
Protekla tri mjeseca Leteći Australac proveo je u Australiji, te je
radio po posebnom programu kod Deana Robinsona, jednog od najboljih
tamošnjih stručnjaka za kondiciju i pripremu sportaša.
Od sredine ožujka opet je u Alkmaaru, vrlo je raspoložen i sretan zbog
uspjeha u liječenju, a posebice što će se večeras vratiti među
vratnice. Naime, večeras u 18.30 na programu je utakmica drugih momčadi
AZ Alkmaara i Ajaxa, sastavljenih od igrača koji nisu u udarnom
sastavu, a Joey će protiv svoga bivšeg kluba imati svojevrsni debi.
Kako se nakon duge stanke osjećate uoči nastupa?
- Ne znam kako bih opisao sve te osjećaje zbog povratka nogometnoj igri
i vratarskom poslu nakon 17 mjeseci. Nisam tremaroš, ali osjećam se kao
da sam pred prvim nastupom. Večeras će s druge strane biti Ajax, klub u
kojem sam započeo europsku karijeru. Vraćaju mi se scene iz tih dana,
pa ću ovo označiti početkom drugog dijela moje karijere. Ma, radujem
se, sretan sam zbog svega. Jedva čekam da počne dvoboj.
Kad ćete konkurirati za prvu momčad, udarni sastav?
- Moguće je da me trener uvrsti u sastav do kraja sezone. No, ne
opterećuje me to pitanje. Najvažnije je da je sada sve u redu i da
pomalo stječem igračku praksu.
Je li konačno s vašim zdravljem sve u redu?
- Vrlo sam zadovoljan, hvala dragom Bogu, osjećam se izvrsno,
fizički sam u top-formi. Spreman sam kao nikad do sada. Mnogo mi je
koristio odmor i liječenje u Australiji. Ponekad ujutro imam
glavobolje, ali nakon popijene kavice nestane.
Jedan austrijski kolega obavijestio nas je da trenirate sa zaštitnom kacigom, maskom, na glavi?
- Točno. Međutim, to nije zbog zaštitne uloge, to su mi predložili
za početnih mjesec dana, samo zbog psihičkih razloga, da me ne bi
uhvatio strah. Da se osjećam sigurno. Takvu masku nosi i Petr Čech,
vratar Chelseaja.
Jesu li vas u vrijeme vaše bolesti i rehabilitacije zvali iz HNS-a ili bivši reprezentativni suigrači?
- U nekoliko navrata imao zvao me gospodin Zorislav Srebrić. Javlja mi se Josip Šimunić.
Kako danas gledate na reprezentaciju Hrvatske?
- Ostvarili su odličan rezultat kao i u dosadašnjim
kvalifikacijama. Želim im sreću u Austriji i Švicarskoj. Vjerujem u
uspjeh i držat ću im fige.
Ako se dogodi da Hrvatskoj treba vratar...?
- Neće se to dogoditi, Hrvatska ima vrhunske vratare.
Vi se niste baš nabranili dok ste bili član Kockastih?
- Meni nikada nisu dali pravu šansu, da pokažem što znam i mogu.
Žao mi je što moram ovo reći, ali bili su skroz nepravedni prema meni.