U knjizi je opisano razdoblje od 1941. do 2005. godine. Najviše stranica posvećeno je do sada neobjavljenom Holokaustu u Osijeku koji se zbio u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Opisan antisemitizam u Osijeku i politika NDH bili su negacija, zapravo zatiranje, svega vrijednoga što su Židovi u Osijeku u zajedništvu s ostalim Osječanima ostvarili do 1941. godine. Nakon provedene kontribucije, stalnih zastrašivanja, uhićenja, zabrana kretanja, nošenja židovskih oznaka, podržavljenja, tj. oduzimanja imovine i iseljavanja iz središta grada u rubne dijelove Osijeka konačno je provedena i getoizacija, tj. iseljavanje u tzv. židovsko naselje izgrađeno na međi između Osijeka i sela Tenje. Tada su osječki Židovi zatočeni u proljeće 1942., a kada je naselje pretvoreno u sabirni logor bili su upućeni u dva transportna vlaka (15. i 22. kolovoza 1942.) u koncentracijske logore, i to u Jasenovac (300 starijih osoba) i u Auschwitz (oko 2700 osječkih Židova i nešto manje iz okolnih mjesta) gdje su, gotovo svi, i usmrćeni. Po završetku Drugog svjetskog rata oni Židovi koji su preživjeli Holokaust nastavljaju Život u Osijeku i 1945. ponovo osnivaju Židovsku općinu u Osijeku, koja neprekidno i vrlo agilno djeluje i danas.

Povijest