10

Nažalost, navijači Juventusa su ove sedmice u ruke dobili pješčani sat, čiji će istek označiti kraj karijere jednog od najvećih, koji je ikada obukao kopačke. O tome nešto više na kraju teksta.

Nedjeljno gostovanje, na rasprodanom Bentegodiju je bila potvrda da je Juventus tvrđava, na čijoj se fasadi nalazi okačen veliki natpis na kojem piše: "U izgradnji".

Neriješen rezultat protiv dosta tvrdog Chieva i nije nešto čime se treba pohvaliti, ali činjenica je da smo nastavili niz pozitivnih rezultata, koji traje već šest utakmica. Ono što je već sada uočljivo, jeste da Juventus dominira u posjedu lopte. Dakle, prošli su dani kada su se akcije kreirale tako da štoperi nabiju prema naprijed, pa šta bude. Sada Juventus planski kreira svaki svoj napad, što je za svaku pohvalu. U nedjelju smo imali svoje prilike, koje nismo realizovali, ali bitno je istaći da domaćinu nismo dopustili previše prostora da ugrozi naš gol. Zanimljiv je podatak da su naši protivnici, od početka prvenstva, uputili samo 11 udaraca u okvir gola, tako da Gigi Buffon i nije imao previše posla. Međutim, pored čvrste odbrane, da se primjetiti da trenutno nemamo "fantasistu" na krilnoj poziciji, koji bi mogao nekim svojim potezom nanijeti "instant" štetu protivniku. Ili možda imamo? Eljero Elia?

Čini mi se da je on najkreativnije krilo u ekipi, a s obzirom na jako blijede predstave Miloša Krasića, mogao bi već sutra dobiti priliku da pokaže šta zna. Što se tiče rasporeda, sada nam dolaze dvije domaće utakmice koje moramo dobiti, ukoliko želimo da dokažemo da smo ove sezone ozbiljna ekipa. Genoa i Fiorentina ne bi trebali da nam prave probleme u grotlu novog stadiona. Čini se da dobre igre Juventusa ne ostaju neprimjećene, jer su obje utakmice već odavno rasprodane, što je za svaku pohvalu "razmaženoj" torinskoj publici.

Što se tiče uvoda... Znate ono kako kažu: "sve što traje, počinje da prestaje." E pa čini mi se da ovo nikada nije imalo više smisla nego sada. Međutim, ova rečenica, kada bi je rekli jednom djetetu, ne bi baš imala nekog smisla. Odrastajući uz igre Alexa Del Piera, mislio sam onako nekako dječački, kako će Capitano zauvijek biti tu. Nešto kao Superheroj. Međutim, dječačko nadanje i vjerovanje u eliksir vječnosti je ipak prekinuto riječima Andree Agnellia, koji je objavio da Alessandro Del Piero igra svoju zadnju sezonu u Juventusu. Ruku na srce, svi smo znali da se to nekako približava... Ali.. da li je moguće da će muzika velikog majstora utihnuti narednog ljeta? Kako reagovati na ovo? Pa ja dolazim iz te generacije, koja je upravo zbog njega zavoljela Juventus.

Je li moguće da je Pinturicchio odlučio da je dosta, da je njegov kist povukao sve poteze na platnu briljantne karijere? Zar više nikada neće istrčati za Juve u nekoj utakmici Lige prvaka? Toliko je pitanja, toliko odbijanja da se prihvati ono što na kraju dolazi kao neizbježno. Jednostavno ne mogu, ne želim da vjerujem da je gotovo! Želim i dalje da vjerujem, i da se nadam da će Alessandro Del Piero još jednom da nas iznenadi, te nastavi da igra za ljude koji ga toliko vole, pa barem još jednu sezonu!

Come te, nessuno mai!