Kad nepravda postane zakon...
Zanimljivo je bilo jučer čitati naslove kako su "sudije pomogle Juventusu da pobijedi Cataniu"...
Talijani još uvijek nisu naučili kako da izbace sve prljave stvari iz svoga fudbala i sporta. Neko bi pomislio da je sportski sistem u toj zemlji nešto i naučio nakon katastrofe iz 2006. godine i Calciopolija (Farsopolija), koji je italijanski fudbal odveo u propast i doveo ga na vjerovatno najniže grane u povijesti Calcia, ali ono što se dešavalo u posljednje dvije godine na različitim fudbalskim nivoima, pokazalo je da 2006. godina ništa nije riješila i da je sve ostalo isto, neki bi rekli još i gore.
U ljeto 2006. godine, tamošnji najtrofejniji, najpopularniji i najslavniji klub, Juventus, je na očigled cijelog svijeta prebačen u 2. ligu, zbog navodnog namještanja utakmica. Juventus je tada izbačen u Seriju B, oduzete su mu dvije titule iz sezona 2004/05. i 2005/06., a skoro svi igrači iz prvog tima su napustili klub. Stara Dama je izgubila sve; novac, ugled i najbolje igrače. Sam sudski postupak i dokazi, bili su vrlo upitni, sve se brzo odigralo u suđenju koje je trajalo samo tri sedmice, iako je po svim relevantnim izvodima iz pravosuđa i sličnim primjerima, trebao je trajati minimalno godinu dana. Juventus je imao prilku da se na konačnu presudu žali Civilnom sudu, što je podrazumijevalo da sva takmičenja pod okrlijem Talijanskoga nogometnog saveza budu zustavljena dok se slučaj ne riješi i suspenziju od strane UEFE i FIFE za talijanske klubove i reprezentaciju u međunarodnim takmičenjima. Tadašnja Uprava Juventusa, radi "većih interesa talijanskoga fubala", nije se odlučila na taj korak i Stara Dama je doživjela tragičnu sudbinu.
U godinama koje su uslijedile, pojavili su se mnogi kompromitirajući dokazi za ostale klubove, među kojima je prije svega Inter i njihov gradski rival ekipa Milana. Transkripti razgovora tadašnjeg predsjednika Intera, Facchetija sa sudijama i sudijskom oragnizacijom, isti oni na osnovu čega je Juventus osuđen, odbačeni su kao dokaz. Preko 100 000 transkripta razgovora. Njegovi razgovori su izbačeni iz dokaznog materijala pa tako niko iz Intera nije bio pod istragom. Ovo se dogodilo dok je Facchetti bio živ. Optužba koja je potkrijepljena dokazima je neobjašnjivo izuzeta, a Interu se nije sudilo, baš kao ni Milanu, u transkriptima gdje se jasno vidi da jedan od čelnika Rossonera, Leonardo Meani razgovara sa sudijama.
Pokušao je Juve istjerati pravdu, ali jasno bi bilo da bi nove presude, kompromitovale prvobitnu sudsku odluku i dovele u pitanje cijeli Pravosudni sistem u Italiji i regularnost svih ovih sezona od 2006. godine i time još više poljuljale, ionako uzdrmani italijanski fudbal i od "vraćanja" titula Juventusu i novih kazni nije bilo ništa.
Moggi je rekao: "Ili su svi krivi ili niko", aludirajući da Juventus nije činio ništa što i drugi nisu, ali da je samo Juve drastično kažnjen i od tada ima etiketu “tim koji namješta” i njegove utakmice su uvijek pod posebnom lupom.
Kratka je to retrospektiva onoga što je zadesilo Juventus, koji je ipak uspio sve to prevazići i vratiti se na tron Serije A.
Juventus pod posebnom lupom
Ipak, vratimo se onome što se desilo jučer . Poništen je regularan gol Catanije i tu dileme nema. Također, Juventus je postigao dosta sumnjiv gol za pobjedu, vjerovatno nakon malog ofsajda, ali ništa “neobčino” I što se svakodnevno ne dešava širom fudbalskih meridijana, ali pozadina priče je mnogo dublja kada je u pitanju Juventus.
"Objektivni" mediji su jedva dočekali neku grešku i osuli su rafalnu paljbu na Staru damu. Naslovi kao što su "SUDIJSKA PLJAČKA! Dok je arbitara, Juventus ne može da izgubi" ili "Juventus pobijedio zahvaljujući sudijama" su i više nego tendenciozni za malo bolje poznavaoce Calcia, fudbala općenito, koji znaju kako stoje stvari kada su u pitanju veliki klubovi i njihova sudijska protekcija.
Konkretno, u ovome kolu Serije A je bilo najmanje pet velikih sudijskih grešaka, ali sve izuzev one na utakmici Catania-Juventus su potpuno zanemarene.
Milan je nakon ofsjada Abatea i asistencije za El Shaarawija došao do tri boda, koja su ostavila Maxa Allegrija na klupi Rossonera, ali o tome skoro ni riječi.

Inter je treći gol, koji je prelomio utakmicu sa Bolognom, postigao također iz minimalnog ofsajda, slično kao i Juventus, ali i to je prošlo bez neke posebne medijske halabuke.

Nije ni to kraj, Lazio je katastrofalno oštećen protiv Fiorentine, kada im je poništen čist gol nakon nepostojećeg ofsajda, a također Laziali su vjerovatno u tom meču oštećeni za penal.

Roma je drastično oštećena kod penala za Udinese, koji nije postojao, a Chievu na San Paolu nije sviran penal protiv Napolija. Pogađate, ni slova o tome.
Zanimljivo, prošlo kolo su igrali Inter i Catanija, kada gostima nije dosuđen čist jedanaesterac i crveni karton za Guarina, koji je bio posljednji igrač odbrane, ali to je kao i sve ranije pobrojano, potpuno zanemarano u svijetu "poštenih i pravednih".

Vjerovatno novinari koji su jučer pisali tekstove a i širi auditorijum koji je "popljuvao" Juve, nisu ni gledali utakmicu Catania-Juventus, a"željni senzacije" su požurili da napišu tako tendenciozan naslov i "ukaljalju" pobjedu slavnog torinskog kluba, koji je tokom svih 90 minuta bio mnogo bolji protivnik, ali nažalost svih pravih ljubitelja fudbala splet okolnosti je bio takav da se sa pravom može reći da je ostala sjena nad tom pobjedom Juventusa, ali ni u kom slučaju osporiti pobjeda tima iz Torina.
Naprotiv, sljedeći video klip pokazuje da je Juventus u nekoliko navrata drastično oštećen u jučerašnjem meču.
http://www.youtube.com/watch?v=dzMvhcbBNzY&feature=player_embedded
U 20. minuti, pri rezultatu 0:0 nije sviran čist penal nad Chiellinijem. U 65. minuti nakon bokserskog udarca jednog od igrača Catanije u kaznenom prostoru, pao je mladi Pogba. Ni penala, ni crvenog kartona. U sudijskoj nadoknadi, Giovinco je išao sam prema golu, Legrottaglie je ga je faulirao kao posljednji igrač odbrane, sudija se nije oglasio. O tome, ni riječi.
To bi bilo to, što se tiče ovoga kola Serije A, gdje je šampion Italije Juventus i nakon 48 utakmica ostao neporažen u prvenstvu, ali važnije od tog nevjerovatnog podviga je činjenica da su "Juventusu pomogle sudije".
Suđenje u Italiji je odavno "kriminalno" i u skladu je sa trenutnim stanjem u ligi, koja nikada nije bila lošija, a 2006.godina je samo dodatno produbila jaz i netrpeljivost temperamentnih Talijana, podjeljenih po klupskim bojama i od tada je čak i gora situacija, jer se svakodnevno vode poleimike i medijski rat među najvećim klubovima, a nikakav napredak nije postignut, niti su urađene konkretne stvari da bi se stanje normalizovalo.
Greške se dešavaju iz kola u kolo u korist i na štetu svih ekipa podjednako. Samo u 9. kolu je bilo bar pet velikih grešaka, ali jedan od osnovnih problema Talijana je što oni sami potenciraju sudijske greške i daju im previše pažnje u medjima i prave bespotrebnu medijsku hajku, te tako još više ruše ugled ionako skandalima uzdrmane lige, pogotovo kada je u pitanju Juventus, oko kojeg se uvijek diže velika prašina.
Španci i Englezi "čuvaju mir u kući"
U drugim velikim ligama, to nije slučaj. Da ne idemo u neku daleku prošlost, primjere imamo iz nekoliko nedavnih utakmica. Nakon katastrofalnog suđenja na utakmici Sevilla-Barcelona, kada je glavni sudija direktno promijenio tok utakmice svojim odlukama u korist Barce, nije se mnogo polemisalo, jer to nije ni prvi ni posljednji put. Manchester United je pobijedio Liverpool nakon određenih sudijskih grešaka, pa i Chelsea u sinoćnjem duelu, a već odavno i “Crveni đavoli” imaju etiketu kluba koji je “miljenik sudija”. Arsenal pobjedononi gol protiv QPR-a postiže iz ofsajda u finišu, ali Englezi “mudro” šute i u granicama korektne kritike se osvrću na suđenje, jer greške se dešavaju, sudije nisu svemoćne, a uvijek postoje “veliki” i “mali”, te protekcija u korist velikih timova. Kome to nije jasno, taj je u očitoj zabludi.
Zaista, na Čizmi su “čudni Gospodnji putevi”. Umjesto da idu ka ozdavljenju lige, poboljšanjem infrastrukture i nekim novim konkretnim projektima koji bi vratili gledaoce na stadione, u Calciu, nekada najboljoj ligi svijeta, vlada potpuna fudbalska anarhija. Sudijske greške, prazni stadioni, nikada manje kvalitetnih igrača i trenera i “bespotrebna” talijanska priča koja im više šteti nego pomaže, doveli su Seriju A na najniže grane u povijesti. U italijanskom fudbalu je nepravda odavno postala zakon…
Da ne bude sve tako crno, za kraj spomenimo istinskog fudbalskog velikana i jednog od posljednjih preostalih "boema" u Calciu Francesca Tottija, koji je na jučerašnjoj utakmic Roma-Udinese, dječaku sa invalidatetom po imenu Francesco Messori napokon ostvario veliki san i kao njegov fudbalski idol izveo ga na rimski Olimpico.

05.06.1998.