hajduk je nastao 1911.  kao izraz otpora tadašnjoj Austro-ugarskoj monarhiji,posebno caru u BEČU .Samo ime je dao profesor iz splitske realne gimnazije,a boje su crvena i plava na kojima bilim slovima piše HAJDUK(simbolična uporaba hrvatske trobojke koja na drugi način se i nije mogla koristiti).Sve to je dokumentirano,čak i pretočeno u tv seriju VELO MISTO.Sve ovo dovoljnoi govori o nastanku i ulozi imena HAJDUK. ova preostala 3 imena nastaju iza 1945. i jasan su odraz tadašnjih političkih prilika. Hajduk je nastao kao protivnik vlasti,a  ovi klubovi kao oslonci vlasti!!!!

 

hm, dobro... ovo je malo romanticna predstava... da su htjeli imenom protestirat protiv Austrije, onda bi izabrali nesto poput Slaven, Slovan, Slavia - takva imena su Austriju u to doba udarala "u zivac" i bila zabranjivana, a ne neki hajduci... koliko znam, hajduci su se borili protiv Turaka, a ne Austrije...

i da, bas je Dinamo '45 bio oslonac vlasti  .... zato je valjda sva nogometna zg-proslost prije '45 izbrisana, a najbolji igraci su odvedeni u Beograd...

 

ak tak nastaviš bit češ zbaniran...ne prijetim nego dajem prijateljski savjet

  Današnji Dinamo nastavlja tradiciju bivših slavnih klubova HAŠK-a, Građanskog, Dinama I Croatije. Najstariji, HAŠK, nastao je 6. studenog 1903. godine kao klub studenata, dok je Građanski osnovan 26. travnja 1911. kao klub svih društvenih slojeva.

Nakon rata, dolaskom na vlast komunista, oba slavna zagrebačka kluba jednostranim su aktom preko noći ukinuta, a osnovan je klub komunalaca koji je, po uzoru na slične komunističke klubove u istočnoj Europi, nazvan DINAMO. Bilo je to 9. lipnja 1945. godine.

Novoosnovanom klubu odmah su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Woelfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek.

Trener Građanskog Martin Bukovi nastavio je posao obavljati u Dinamu, kao i maser Franjo Žlof, nekadašnji nogometaš Građanskog. Od igrača HAŠK-a koji su nastavili karijeru u DINAMU, standardni članovi prve momčadi bili su prve godine Ratko Kacian, Željko Čajkovski, Svetozar Peričić i Drago Lojen. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Novoosnovani Dinamo preuzeo je uz ostalo i plavu klupsku boju Građanskog. Od 1969. godine i znak kluba bio je sasvim sličan amblemu Građanskog.

Taj kontinuitet i tradiciju bivših hrvatskih klubova - HAŠK-a, čiji su djelatnici i igrači početkom stoljeća udarili temelje modernom nogometu u glavnom gradu Hrvatske, Građanskog kao najuspješnijeg i najomiljenijeg predratnog zagrebačkog kluba, te Dinama, simbola hrvatstva u teškim godinama komunizma, od 1993. do 2000. ujedinjavala je Croatia. No nakon sedam godina, 14.veljače 2000. Dinamo, koji nikad nije ni silazio s transparenata BBB-a, i službeno se vratio u Maksimir.

Evo malo i o Zagrebu koji je ipak najstariji:

Osnivanje prvog nogometnog i športskog kluba Zagreb
Kao godina osnivanja Prvog nogometnog i športskog kluba Zagreb uzima se 1903. godina, iako do danas nisu pronađeni vjerodostojni pisani podaci o danu i mjestu osnivanja, sa zaključcima osnivačke skupštine, pa tako niti to kako mu je u prvim danima bilo puno, odnosno pravo ime.

Postoje čak i neki zapisi da je klub osnovan 1902. godine, ali više se spominje rano proljeće 1903. godine. Prvi tajnik kluba bio je Dragutin Baki, predsjednik je bio Vilhelm Witte, a kapetan momčadi i učitelj postao je Čeh Jan Todl. Njih troijca ostali su zapisani u povijesti kao osnivači NK Zagreba.

Prve utakmice
Prvu javnu utakmicu igrači PNIŠK-a Zagreb odigrali su 1904. Protivnika u Hrvatskoj nisu imali, pa su odigrali međusobno podijeljeni u dvije grupe. Točan datum ove utakmice, kao i postignuti rezultati nisu poznati. Gledatelja koji su platili ulaznicu bilo je malo, tako da su od ulaznica ubrane tek 3 krune i 3 filira. Na okolnim nasipima sakupilo se mnogo znatiželjnika koji su pratili utakmicu bez plaćene ulaznice.

Prvu međuklupsku utakmicu Zagrebaši su odigrali protiv mađarskog kluba. Naime, zagrebačkim je nogometašima ponuđen izazovan zadatak da im u njihovom prvom međuklupskom susretu domaćin bude FTC, jedan od tada najjačih klubova Mađarske, što je ujedno značilo da će to biti i prvi međunarodni nogometni susret hrvatskog kluba uopće.

Utakmica je odigrana na igralištu Magyar Athleticai Cluba, a završila je visokom pobjedom domaćih 11:1. Zagrepčani su u toj povijesnoj utakmici nastupili u sastavu: Filipčić, Schwarz, Todl, Mutefelija, Slavnič, Ugrinić, Polivka, Uhrl, Višinger, Koruna, Torbić

  evo i o hajduku povijest imena

 

HAJDUK

Èetvorica splitskih studenata, Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakiæ i Vjekoslav Ivaniševiæ koji su studirali u Pragu i oduševljavali se igrom nogometnih klubova iz te europske metropole. Godine 1911. došli su na ideju da i u svom gradu osnuju nogometni klub. Split je istina imao veæ sliènu igru, tzv. kendu, u kojoj se nogama izbijao šešir, ali to nije bilo ni izdaleka kao "balun". Splitska se mladež oduševljavala igrom na "dvi branke". U poèetku je bilo sve neorganizirano, ali 13. veljaèe 1911. u kavani na Pjaci napisana su pravila i udareni temelji prvom nogometnom klubu. Oko imena su se lomila koplja, bilo je prijedloga da se nazove "Borac", "Uskok"....ali je prof. Baraè našao ime koje su svi oduševljeno prihvatili - "Hajduk" - ! Zatraženo je od vlasti odobrenje rada i pravila, ali to austrijskoj vladi nije bilo baš pri srcu, pa odgovor nije stizao. Osnivaèi su se meðutim poslužili lukavstvom: u svom novom zahtjevu naveli su obrazloženje po kojem zapravo nogometaši pod punom ratnom spremom mogu marširati i do 50 km pa je pozitivan odgovor odmah stigao. Prve dresove iz Praga je poslao Fabjan Kaliterna.
Prvi gol u povijesti splitskog baluna je postigao Šime Rauning i to koljenom. Zbog naglog interesa u Splitu nièe nekoliko nogometnih klubova iz kojih najbolji igraèi pristupaju Hajduku. Veæ 1922. odigrao je brojne utakmice i na kraju postigao izuzetnu bilancu. Treba reæi da su u Splitu gostovali brojni poznati sastavi. Posebno je zanimljiva sudbina jedne beèke momèadi koju su bijeli "isprašili" sa 11:0.
Svoju prvu titulu državnog prvaka Hajduk je osvojio 1927. Split je velièanstveno proslavio prvi veliki trijumf svog ljubimca. Godine 1950. bijeli su po treæi postali državni prvaci. No ovaj put to je bilo zaista majstorski. Naime, Hajduk nije izgubio ni jednu jedinu utakmicu, postigavši rekord koji vjerojatno ni jedan klub više neæe oboriti. Od osamdesetih godina XX. stoljeæa bijeli igraju na novom stadionu u Poljudu i to traje sve do danas.
Dvije boje na Hajdukovom dresu simboliziraju sredozemnu Dalmaciju: nad plavim morem uzdiže se vedra, svijetla i žarka bijela,"mater svih boja". Bijela boja u koju se još u rodilištu umataju njegovi navijaèi, koji žele da se i na smrti umotaju u bijelu boju, boju Hajduka koji nikada neæe mijenjati svoje svjetlo ime.

  eto,svi u obitelji navijali za Dinamo,ja onda jos nisam shvacao zasto,oni jesu,sad znam i ja i ta ovisnos prema njemu traje i danas

 

ja sam kao klinac 82 prvi put  cuo za dinamo tad najjaci u jugoslaviji sve je bilo plavo,puno navijaca,poznati cirin 'bijeli sal' koji 'donosi srecu' i sjajna momcad mlinaric,ivkovic,vlak,cerin,kranjcar,mustedanagic,z.cvetkovi c,b.cvetkovic,cerin,krncevic,deveric,dumbovic,hadzic...  ; ; klub je imao najvise registriranih clanova  45.000 u jugi,poslije su slijedile tekme sa 35-50.000 ljudi na svakoj utakmici doma protiv 'malih'  klubova kao slobode,buducnosti,zelje.ofk,vardara