ne bih ulazio u diskusiju disaggregacije hrvatskih sportasa iz hrvatske i hrvatskih sportasa iz inozemstva-jer na kraju svi su to nasi momci,a to je bitno.
Mislim da je napisani clanak vrlo interesantan,jer potvrdjuje taj specificni odnos iseljenistva prema korijenima,prema maticnom domu-specifinost koja zbilja nema puno primjera u svijetu,osim jedne irske-zato stvarno super,da se i to spomenulo.
Mi svi dobro znamo povijest i stoljecnu agoniju irskog naroda,uvjek pod represijom umjetne tvorevine "velika britanija" (eto Irska vec stoljecima nemoze rijesiti problem "njihove "Krajine" " u sjevernoj irskoj-hrvatska je u tom pogledu prije devet godina stvarno imala dragog boga na svojoj strani); i ta njihova specificna povezanost sa domovinom,ma gdje god oni bili, koja je rezultat te stoljecne muke i ponizivanja drugog u borbi za vlastitu slobodu,se vidila ne samo u SAD-u kroz poznata primjera kao sto je obitelj Kennedy..nego i skoro u svakom drugom filmu hollywooda,koji uvjek gleda sa nekom fascinacijom na tematiku cuvanja irske zajednice i kulture u dalekom svjetu (bas sam prekjucer gledao film "Backdraft" o amerckim vatrogascima sa Robert de Niro,Wiliam Baldwin,Kurt Russel koji je takodjer opisao taj ponos irske obitelji i zajednice). Mi hrvati smo slicno pretrpili kao sto su irci,i zato imamo toliko primjera mladih ljudi u inozemstvu,koji,iako nisu rodjeni i odgojeni u hrvatskoj, osjecaju taj duh domovine i njezine tragicne povjesti kroz edukaciju roditelja i pratnju ponekad tragicne sudbine njihovih najblizih u domovinskom ratu. Npr. bi jedan Ivan Klasnic bio megazvijezda u njemackoj repki...kakav ***nyi,taj uopce ne bi njemce interesirao kad bi imali jednog klasnica. I ovako ga hvale kao nogometnog boga u njihovim medijama, a ne da je tek "njihov". Isto za Simunice,Petrice,kovace i ostale. Svi bi oni danas igrali u repkama velikih nacija-ali ljubav prema toj maloj domovini roditelja i djedova je uvjek rekla ne prema takvoj mogucnosti (sjetim se kako je Klasnic izjavio za neke novine u bremenu,da su ga jedno vrijeme iz DFB-a zvali dan i noc;pa da je na kraju upalio sekretaricu,da ga puste na miru-iako tada jos nije imao ni ponudu HNS-a da zaigra za "malu" hrvatsku.
Poput Irske,hrvatska sahovnica sugerira posebni zar i ljubav za te igrace-a hrvati su u samo nekoliko godina od samostalnosti uspjesno prenjeli taj dojam svjetu,koji danas ili zavidno ili fascinantno (ili obadvoje zajedno) gleda na taj fenomen,jer je hrvatska sahovnica mozda jedini pravi nacionalni brandimage kojeg na svjetu svak pozna-a to je zbilja uspjeh.