na toj utakmici u sloveniji je i moj ljubimac koma zabio gol

Eh...kako je dobra ova rubika....baš mi je gušt čitati postove.

Prepoznatljive kvadratiće dizajnirao je 1990. godine akademik Miroslav Šutej, nedavno preminuli hrvatski umjetnik i grafičar čiji su radovi izloženi u vodećim svjetskim muzejima i galerijama. Izradila ga je MTČ, Tvornica športske opreme iz Čakovca koja je 2004. otišla u stečaj. Dres s kvadratićima, danas prepoznatljiv za dobar dio hrvatskih reprezentacija, izrađen je za prijateljsku utakmicu između Hrvatske i SAD-a, koja je u listopadu 1990. godine održana na maksimirskom stadionu. Tada je Hrvatska još bila u sastavu Jugoslavije, FIFA joj nije potvrdila članstvo u Svjetskoj nogometnoj organizaciji, no ipak je utakmica najavljena kao – međudržavna! Tadašnji izbornik Dražen Jerković okupio je momčad čiji je kapetan bio Zlatko Kranjčar, aktualni hrvatski nogometni izbornik, a u njoj su bili i Slovenac Gregor Židan i Albanac Kujtim Shala. Prema riječima tadašnje direktorice MTČ Tvornice športske odjeće Anice Mihoček, dresove su radnici te bivše tvornice iz Čakovca zbog kratkih rokova radili noću "kako bi dečki mogli zaigrati", a sve se, s obzirom na političku situaciju, odvijalo u "popriličnoj tišini".

Do prepoznatljivog kvadratnog dizajna je, tvrde neki naši sugovornici, došlo gotovo slučajno. Dizajner Boris Ljubičić sjeća se da je dres koji je dizajnirao Miroslav Šutej imao "sramežljivo sitne kvadrate" sukladne političkoj atmosferi, a da se zbog preklapanja boja izdaleka činio ružičast. Ideja o njegovu dizajnu nastala je, tvrdi, sasvim slučajno: stvoren je kao odgovor na tadašnji dres reprezentacije SAD-a. "Amerikanci su na dresovima tada imali zvijezde, na što smo mi odgovorili - kvadratima. Niti jedna zemlja na svijetu nema sportske dresove sa zvijezdama ili kvadratima, kroz cijelu povijest europskog nogometa dresovi imaju okomite ili vodoravne crte te pune boje. Amerikanci mnogo drže do nacionalnog identiteta, a kako nemaju nogometnu tradiciju odabrali su za Europu sasvim neprirodan dizajn. Da smo kojim slučajem igrali s Talijanima ili Francuzima, pretpostavljam da bismo napravili komparaciju u odnosu na njih. Naravno, prirodno je da su kvadrati na hrvatskom dresu, ali nam je za tu ideju netko ipak dao mig." O tome kako je do utakmice s SAD-om uopće došlo Boris Ljubičić kaže: "Amerikanci su tada dobili pravo da organiziraju Svjetsko prvenstvo u nogometu a oni, kako znamo, nisu imali pojma o europskom nogometu. Stoga su svoje igrače poslali da igraju po Europi, ne bi li stekli iskustvo. Igrali su s Njemačkom, pa s Austrijom, da bi i naši izrazili želju za prijateljskom utakmicom. Amerikanci nisu imali ništa protiv, a možda je tu čak bilo i tihe politike jer je i njima odgovaralo da se na ovim prostorima nešto dogodi, i došli su u Zagreb. No, da bi mogla igrati, naša je reprezentacija trebala dres. Bilo je to prviput da je naša momčad nastupila kao Hrvatska te prva prilika da se napravi hrvatski dres. To je bilo mnogo važnije od toga tko je protivnik i koji će biti rezultat."

Tako se, smatra, Hrvatska kao potpuno anonimna momčad igrom slučaja proslavila u svijetu nogometa ali ne rezultatima, već - dresom. Kao jedini dres na kvadrate u svijetu brzo je privukao pažnju te postao, tvrdi zagrebački dizajner, danas najspecifičnija sportska odjeća. To dokazuje i stručna literatura poput knjige "Dizajn u sportu" skupine američkih autora, u kojoj je hrvatski dres izdvojen kao poseban uz samo nekolicinu drugih. Osim originalnosti Ljubičić navodi i druge prednosti takvog dizajna, pitajući se zbog čega se taj uzorak izbjegava u drugim sportovima: "Izmjenični kvadrat, iako postoji još od kralja Tomislava, izuzetno je suvremen, jednostavan, upečatljiv, pa čak i veseo. Posebno je uočljiv pa se koristi i na startnim zastavicama u automobilskim trkama. Hrvatska je prostor koji treba potpuno redizajnirati i nogomet, zahvaljujući dresu, to radi na zanimljiv način. Ostaje nejasno jedino zašto druge sportske ekipe izbjegavaju kvadrate na svojim dresovima. Vaterpolisti ih imaju na kupaćim gaćicama koje su pod vodom umjesto na kapama, a Ivica Kostelić ih na skijaškoj odjeći ima skrivene ispod pazuha! U drugim ih sportovima možemo vidjeti samo na navijačima, ne na terenu. To nešto govori i o narodu. Uostalom, već se pokušavalo te dresove povezati s NDH-om, što se pokazalo besmislenim. Izmjenični kvadrati su dio našeg identiteta i nevažno je tko je na vlasti i zašto."

Za novi dres kaže da se ne razlikuje mnogo od prethodnog. Drago mu je što se nije zadržao dizajn talijanske tvrtke Lotto iz '98., jedini na kojem su kvadrati pokrivali samo polovicu dresa, jer se postojeći standardi ne mogu olako mijenjati. Jedina zamjerka aktualnom dizajnu je veličina kvadrata koji bi po njegovu mišljenju trebali biti veći, kako bi bili prepoznatljivi u gledalištu jer se na većoj udaljenosti boje vizualno preklapaju. Također smatra da bi rezervni, plavi dres morao biti identičan bijelom a kvadrati plave umjesto crvene boje jer su oni vizualni identitet. Smeta mu i to što dres reprezentacije ne osmišljavaju domaći dizajneri jer je Hrvatska mlada zemlja koja mora štiti svoj identitet.

Za razliku od Borisa Ljubičića, bivšem reprezentativcu i aktualnom izborniku mlade reprezentacije Slavenu Biliću upravo je taj Lottov dres iz '98. najdraži. "Baš mi se zato sviđa jer kvadrati ne prekrivaju čitav dres, već samo dio. Ostali su mi, moram priznati, malo previše 'kockasti', izgledaju kao šahovsko polje. Pogotovo mi je draga plava varijanta tog dresa, koji crveno-bijele kvadrate ima sa strane. Ta je varijanta mnogim igračima bila najdraža, pa smo kao izliku znali koristiti izgovor da su nam oni 'sretni dresovi' kako bismo češće igrali u njima. Jesu li mi ta dva dresa daleko najdraži zbog estetike ili zbog uspjeha na prvenstvu ne znam, ali su bili toliko popularni da sam ih neprestano morao naručivati i organizirati slanje u Englesku. Jedino što nam se nije sviđalo bile su plave čarape uz crveno-bijeli dres. To nam je bilo previše šareno, pa smo se zalagali da igramo u bijelima. Ponekad bismo se izborili za to, ponekad ne", prisjeća se Slaven Bilić. Novi dres reprezentacije mu se sviđa, pogotovo zbog okruglog okovratnika, ali mu je, stari Lottov dizajn u kojem je Hrvatska došla do brončane medalje na SP 1998., i dalje bez konkurencije.

Današnji hrvatski izbornik Zlatko Kranjčar bio je član i kapetan prve postave koja je nosila MTČ-ove dresove. Kaže da mu je novi dres lijep, i prisjeća se kako ga je 1990., kao i ostale tadašnje igrače, iznenadio danas prepoznatljivi dizajn: "Očekivali smo da će biti u bojama naše zastave i kvadrati su nas sve iznenadili. Mislim da je to bilo zaista hrabro, budući da još nismo bili priznati i sve je moralo ići preko Nogometnog saveza Jugoslavije, tako da je situacija bila vrlo napeta u iščekivanju reakcija. Sam dres je naišao na velike simpatije kako unutar, tako i izvan granica Hrvatske te utjecao na prepoznatljivost momčadi. Već smo se nakon '90. isticali dresovima, a kamoli nakon uspjeha na Svjetskom prvenstvu '98. kad se ta prepoznatljivost spojila s rezultatima. Osobno su mi dragi svi dosadašnji dizajni jer se temelje na istom uzorku koji nosi u sebi emocije patriotizma, a posebno mi je zadovoljstvo što se dizajn dresa koji je hrvatska nogometna reprezentacija počela nositi '90., počeo primjenjivati i u svim drugim sportovima." Kranjčar smatra da je igračima puno draže igrati u "kockastoj" varijanti dresa nego u plavoj, rezervnoj, jer je "emocionalni doživljaj puno jači".