kako nije toliko loše kad smo igrali kao da obaramo svjetski rekord u dužini igre bez postignutog gola.
u drugom poluvremenu su ajde počeli nešto igrati, malo se trgnuli, preuzeli više rizika, ali to je sve opet bilo na individualnoj razini i uglavnom iz modrićeve pećnice, a prvo je poluvrijeme bilo čista K-A-T-A-S-T-R-O-F-A.
nula od igre, nula od šansi, dva nekakva šutića neopasna.

ono što me najviše zabrinjava je to što bilić svojim izjavama daje do znanja da nije naučio lekciju i da je neće naučiti sve do trenutka dok ne bude smijenjen, a onda će mu biti kasno, nego se stalno drži svojih istih isprika i jedno te istih priča da je igra njemu dobra a rezultat nije i da nije bilo eto zericu sreće jer da je onda bi mi drukčije pričali.

brate mili pa dobro da se jednom, dvaput, ili čak triput izvlačiš na sreću, ali ti se na sreću i ozlijede i nedostatak forme igrača pozivaš poslije svake ovakve utakmice, a nikad ne preuzmeš odgovornost barem unutar svog stožera i prekineš sa forsiranjem iste "taktike".

ne tražim uopće da u javnosti prizna da je pogriješio, bio bi to znak da piskarala njuše krv opet, ali barem u toj svojoj glavi shvati već jednom da tako više ne ide, da neki pristup treninzima i pripremama za utakmice moraš promijeniti i to dramatično inače ode glava već nakon izraela (u slučaju poraza).

za kog klinca nije u prijateljskim utakmicama probavao više rješenja kako je najavljivao nego je sve iste igrače i iste taktike imao, samo što je uveo strinića u repku?