negdje sam čitao zanimljivo objašnjenje gdje je nestao Nationalmannschaft:
sve generacije Elfa nakon 1945. su bile krajnje neprijateljski dočekivane širom svijeta. Gdje god bi došli, uvijek bi se vrtila sjećanja na rat i dobit Nijemce je bilo kao opet pobijedit u ratu. Njemački igrači su bili u principu nesretni zbog toga, jako im je smetalo što se stalno vrte te ratne priče, nikad dočekat da se u njima vidi igrač i čovjek, ali je u isto vrijeme to neprestano i dugotrajno neprijateljstvo jačao njihov osjećaj inata i nekakvu vrstu siege-mentality, gdje su svi protiv nas i to nas jača i vuče naprijed. Jedna priča je živjela uz drugu, sve se nadopunjavalo pobjedničkim njemačkim mentalitetom da se nikada ne predaju i da se izvlače iz nemogućih situacija i da ih moraš dobiti dva puta unutar jedne utakmice. Millwall među repkama. No one likes us, we don't care
priča je išla do otprilike zadnjih 10-15 godina. Sjećanja na rat su izblijedila, živi svjedoci imaju 90 godina, njihova djeca 70, narasla je cijela generacija koja s Nijemcima kao nacijom nema nikakav problem. Elf više nije nogometni nastavak brutalnog esesovca, već je postao ekipa koja igra elegantan nogomet i za koju igra mnoštvo emigranata i kad vidiš Boatenge, Ozile i Podolske u ekipi (da ne spominjem rasnu različitost zadnjih godina), teško je prodat spiku o Saneu kao nasljedniku SS-divizije Das Reich. Kao gorivo za motivaciju prije utakmica s Njemačkom, ratne priče vade na površinu još samo engleski tabloidi
međutim, to je u isto vrijeme ugasilo i njemački inat. Nema više mentaliteta opsade. Nema više sami protiv svih
eto, to je priča koju sam negdje pokupio. Možda ima nešto u tome, možda nema. Po meni je glavni razlog to što imaju hrpu mladih igrača koje svi punditi, generali poslije bitke i stručnjaci još dok su na početku karijere s 20-21 godinom proglašavaju nevjerojatnim igračima. Svima su genijalni, u ranoj fazi karijere ostvare dobre ugovore, igraju u top-klubovima i tu onda više nema nikakve gladi, nema motiva, nema nekog kohezivnog ljepila. Okej, znamo da smo jaki, ali i drugi su jaki, pa ako i gubimo, nema veze... to je možda 2 ili 5% pobjede na terenu, ali na vrhunskoj razini je tih pet posto krucijalno i čini razliku
to se Nijemcima nije događalo 80-tih i 90-tih, da ne pričam ranije
[uredio ian wright - 13. rujna 2023. u 22:31]