Super da su povećali broj sudionika. U SAD 94  bilo je 10 ekipa koje  mogu igrati ravnopravno, danas je to 20, za 5 godina biti će 30. To je poanta nogometa, SP volimo jer vise od 250 zemalja svijeta krene u kvalifikacije, a jedan osvaja. Da se svijetsko prvenstvo igra u dvije grupe 8 najjačih na svijetu, nikada to nebi gledao. Nogomet je kad Panamci placu na himnu prije 1. Povijesnog nastupa, nogomet je kad saudijska sruši Argentinu i Splita svijet, nogomet je kad se Island kvalificira na prvenstvo s 400 000 stanovnika, kad Togo i Trinidad Tobago uzimaju bodove Švedskoj ili Engleskoj, kad Senegalci kostimirano tradicionalno plešu nakon rušenja Francuza, kad Novi Zeland za dlaku Prode skupinu u kojoj su Italija, Paragvaj i Slovačka, kad Kostarika u četvrtfinalu nesretno ispadne od Francuza. 

To je atraktivno, a ne priče o Mesiju, Mbapeu i Ronaldu. To mi je baš ono ljigavo.

FIFA je napravila super stvar. Da pred 20 godina nisu širili natjecanje , popularizirali nogomet i davali šanse "malima", danas Maroko nebi bio studio taj Portugal i bio 4. na svijetu. 

Ja se veselim gledati kako se neki Solomonski otoci ili Guatemala bacaju na glavu protiv Brazila. Utakmica kreće 11 na 11. :) ..

Ne slažem se uopće, atraktivnost je u kvaliteti. Infantino želi povećati profit sto je legitimno ali mislim da su stvari koje gura ili progurao kontraproduktivna. 48 reprezentacija je užas a svake 2 godine SP bi bio horor film i uništenje tog događaja. 32 reprezentacije daje ekskluzivnost a razmak od svake 4 godine donosi to ogromno iščekivanje među navijačima ali i igračima.  Ako bolji igrači boljih reprezentacija mogu odigrati i 7,8 tokom karijere propustit će 2 zbog odmora kao u košarci. Čega si točno prvak ako 8 od 20 najboljih igrača na svijetu je na plaži, uvijek neko drugi ali nikad svi na prvenstvu. Što se tiče broja ekipa mislim da svima po zonama nudi da se reprezentacija sa solidnom generacijom plasira, od Bosne i Islanda ovdje do Paname, Novog Zelanda, Sjeverne Koreje...Kad gledaš raspored utakmica u skupinama sad, ima ih 48, možda ćeš naći uvrh glave 10 za koje ćeš reći-ovo ne gledam, nisam baš toliki fanatik- povećanjem to totalno razvodnjavas  di dođeš do grupe di je Japan favorit a ne dark horse. Mislim da je to sve velika greška. I Europsko je bez veze, onih 16 ekipa je igralo atomske utakmice a ovo sad..kvalifikacije su u rangu prijave preko interneta a i na samom prvenstvu moraš odigrati jednu utakmicu za proći protiv neke prosječne ekipe.

Kreću kvalifikacije. Za mene je to svjetsko prvenstvo, ne samo onaj zabrani turnir.. I najviše sto od nogometa pratim su kvalifikacije za SP. 

Uvjeren sam da će Venezuela prvi puta u povijesti izboriti zavrsni turnir

zašto?

Košarka kao šport ima (nažalost) drugi problem i bojim se da se tu nema pomaka. Jednostavno vjerujem da nitko od nas ovdje prisutnih ne bi želio nogometnu Superligu (hvala Bogu da je ta ideja potisnuta po strani), a kamoli nešto nalik na NBA zatvoreni format natjecanja. To bi vodilo do toga da bi čak do 50 % najboljih svjetskih nogometaša otkazivalo natjecanja kao što je SP, na koje bi nastupili igrači iz "drugog ili trećeg ešalona"... U biti EP i SP u nogometu bi postalo nešto kao sadašnji prošireni olimpijski nogometni turnir.

Naravno da se pita Azijate (ili Afrikance) oni bi objeručke prihvatili takvo što. Vrlo vjerojatno oni takvo što i urgiraraju. Vjerojatno u SAD-u  zbog popularnosti (preciznije rečeno lobija) NFL-a, NBA i bejzbola, ovaj "soccer" ne bi toliko zaživio, ali bi i tu narastao postotak onih koji preferiraju nogometnu igru. Nogomet bi gubitkom tradicionalnih sredina Europe i Južne Amerike izgubio dušu i srce, bez obzira što bi se prihodi FIFA-i čak i povećali pridobivanjem azijskog megatržišta. Ali to bi tada postao neki sasvim novi šport. Mislim da bi se i pravila igre značajno izmjenila... no to nije tema.

I jos jedan važan razlog, na prvenstvo ide 6/10 + 1 u kontinentalne... 

Venezuela na SP-u. Bilo bi ih lijepo vidjeti jednom, ali teško. Baš bi im se trebalo poklopiti kao Peruancima prije 5 godina. Nekako Venezuela godinama zaostaje za, u južnoameričkim okvirima, osrednjim Ekvadorom, a za Urugvajem, Čileom, Kolumbijom da i ne spominjem. Nešto kod njih (Venezuele) ne štima. Gubitnički mentalitet.

Iako znamo da nema slabih južnoameričkih reprezentacija, neke poput Paragvaja, Bolivije i Venezuele u ovom trenutku imale bi podosta muka i sa slabijim europskim reprezenzacijama. Oni su nešto rang sadašnje Bugarske ili Albanije. Što ne znači da će kroz koju godinu biti tako.