Srbija uvijek ima generaciju pojedinaca koja individualno nije losija od npr Svicarske, Austrije i te neke europske vise srednje klase.
Nisu za neki veci plasman na prvenstvima, al za kvalificirat se na veliko natjecanje - individualnu kvalitetu imaju..
Ali...
Doslovce oduvijek se gleda tko s kim pije kavu, tko je koga ispostovao u polusansi, tko koga nije ispostovao u polusansi, a nerijetko je i pitanje tko je jebao ciju starletu. To nije par igraca, to je oduvijek tako.
Enorman je upliv nenogometnih osoba u donosenje odluka, od notornog Faljija Ramadanija do Aleksandra Vucica, i citave bulumente beogradskih i provincijskih taksista i dizaca tegova. Ok, bilo je i kod nas menadzerskih igraca, ali to bi bio 21., 22. ili 23. igrac na spisku, neki Krpan ili Zelenika, ali nije ni Mamic slagao prvih 11...
Takodjer je kod njih i klubastvo veoma izrazeno, nema tu da smo pod nacionalnim stijegom svi jedno...
Kad je to tako 30 godina, onda tu nema leba.
A pride je i ova situacija s blokadama, cacijima, protestima, gdje je zemlja pukla popola i nije cudo da su i u kosarci, gdje su individualno najbolji u Europi, relativno jednostavno ispali s Eurobasketa. I igraci su ljudi ne mogu ostati imuni na ono sto vide oko sebe.
Trulo je stanje u drzavi. Naoko im treba neki reset, a opet s druge strane, kad se Srni resetiraju, rijeke krvi teku...