utakmica se dobila na agresiju, najstariji nogometni trik. To se najbolje vidjelo u prvom poluvremenu, kad su nasi bili brzi, odlucniji i ostriji na svaku loptu, svaki skok, istrcali su svaki pas, nisu pustili niti jednu loptu bez borbe
Iz nekog nepoznatog razloga, Srbe je to zateklo, pa su oba gola primili na isti nacin, nakon sto su nasi pritiskali i "ispratili" loptu do kraja. Inace vrlo blijeda i losa Srbija, digli su se tek diletantskim potezima Stimca o kojima cu kasnije... tko ih hebe, kad im igraju pevaci, a ne fudbaleri
Stimac se dokazuje kao fenomenalan prodavac magle koji je sposoban nabrijat ekipu na naciju i domovinu, ali takticki pada u vodu ko kamencina od 20 kilograma... zadnjih 20 minuta je odigrao panicno kao zadnji supak, gomilajuci branice i potpuno prepustivsi teren Srbima. Da je na drugoj strani stajala neka bolja momcad, bilo bi tu velike drame i primili bismo bar jedan gol. Onda uopce nije shvatio da mu zadnjih pola sata Mandzukic i Olic vise ne mogu disat ni stajat na nogama, pa je tu izgubio napad
dosta se komentira Kranjcar. Prvo poluvrijeme je odigrao onako rekreacijski, kako samo on zna s cak 28 godina na plecima. Onda je u drugom valjda prebacen vise u sredinu (to ce bolje objasnit nasi forumski takticari), vise je nastupao iz sredine i bio pokretac dosta akcija. To je cak i dobro izgledalo, no diletantski Stimcev trenerski genij ga je izvadio iz igre i onda smo totalno nestali u sredini i vise nije bilo tocne lopte prema naprijed. Napadaci su se istrosili branjenjem, Modric se povukao nazad, Kovacic je postao nekakva poluspica koja nije dobila postenu loptu, a Srna je postao istureno visoko krilo, opet bez lopte. Totalni takticki debakl
hvali se Kovacic, a ja nisam vidio neku genijalnu igru, osim par bljeskova. Njegov forte je da uzme loptu i krene sam u nepoznato. Takva drskost naravno iznenadi protivnika i tu on napravi dosta nereda. Kad naleti na nekog talijanskog taktickog trenera-mesara, izbiti ce mu to iz glave. Modric je Dirigent s velikim D i dusa momcadi. Konacno je i u repki poceo igrati ono sto je igrao u Tottenhamu: diktira igru, tempo, lopte idu preko njega, ne boji se krenut sam izmedju tri protivnicka igraca
dosta se pise i o Strinicu. Strinic je odigrao svoju uobicajenu utakmicu, ni vrit ni mimo. Iskace iz cijele te ekipe kao totalno strani element jer nema niti kvalitete, niti karizme. Ostatak ekipe je sastavljen od mudonja i igraca koji igraju u top klubovima. Strinic je decko koji je tamo slucajno, vec tri godine ima cvrstu poziciju u ekipi i odbija se isprobati nesto drugo. Tako moze odigrati i sto utakmica za reprezentaciju, no kad se pojavi prvi igrac na njegovoj poziciji koji je za jedan milimetar nogometniji od njega (a to uopce nije tesko), nestat ce sa scene kao sto su nestali Jurica Vranjes i Jerko Leko. I oni imaju skupa valjda 150 nastupa i nikom nisu nedostajali kad su otisli iz reprezentacije. U kombinaciji s penzionerskim Kranjcarom ta lijeva strana nase ekipe postaje svedski stol za svakog ozbiljnijeg trenera
Pletikosa je spasio dva-tri gola. Nikad nije ni bio upitan sto se tice refleksa, no njegova slaba strana su uvijek bili napustanje gol-crte i centarsutevi. U takvim slucajevima je jedva prosjecan golman. Vec 15 godina nismo izmislili boljeg
[uredio ian wright - 23. ožujka 2013. u 08:23]