Evo ga, probudio se i naravno upalio snimku, ko vas jebe šta nemate snimalicu.

Ma ljudi moji ovo je čudo, rekli bi stariji ljudi kod mene u Konavlima. Ovako sam ja to doživio, jer realno sam jako strahovao da ne primimo gol, jer i dalje držim da bi igrači potonuli, ponajviše radi ovog usranog Maksimira. Prvi razlog zašto čudo: Pa jedino smo mi Hrvati u stanju napraviti ikakvu atmosferu na ovom jebenom odvratnom stadionu. Nevjerovatan osjećaj, gledaš cijeli stadion u deliriju, ako ne znaš šta tko pjeva. Jedino dovikivanje prolazi, i mislim da bi morali se držati toga, ostalo ovisi o razglasu. Nadalje, krećemo sada od početka, znači već oko 12h je kaos po gradu, zna se zašto, mobitel zvoni konstantno, valjda ljudi misle ako živim blizu stadiona da znam sve vezano za tramvaje, karte, i sve ostale gluposti. Počinje se piti znači, ljudi bježe s posla, ekipa se puni, počinje pjesma, te se grla ubrzano razhlađuju. Oko 15h, ekipa je došla na nekih 10tak budala koji prate ovu reprezentaciju previše, zasada iz neobjašnjivih razloga. Onda se događa totalni šou, još jedno čudo, u kafanu ulazi gosp. Zvonko Bušić sa ženom, te sa svojom bliskom obitelji. Kafana pjeva cijela, Zvonko smiriva, te nas moli da budemo korektni i da veličamo naše, te da se ostavimo Srba

Nevjerovatno zvuči, ali Zvonko je stvarno gospodin čovjek, te samim time mi uveličao dan koji će tek postati u pravom smislu čudo. Eto idemo laganini na utakmicu, te počinje naša lokal kladuša (MM zna šta je Sreza u stanju izasrat sve). Znači prevladava mišljenje da je utakmica namještena

, jebiga Balkanci!

Ulazak glatko prošao, i taman ušli kad je Thompson počeo, karte bile tik do Srpske lože, naravno to nismo znali dok nije počela utakmica. Naravno da je bilo par retarda koji su htjeli da se sjedi, ali valjda je svakome jasno bilo da sjedanja neće biti na ovoj utakmici, pa makar je ovo Zapad Dole. Ispred mene starkelj od 70tak godina, lud ko šiba, dere se, zviždi, a do utakmice punih pola sata još. Onda izlaze naši i srbi vanka, kreće himna, te prolom zvizduka. Jednostavno je to tako, rivalstvo sa Srbima će uvijek biti ovako dočekano, možemo mi apelirati koliko hoćemo, ali vječno će se zviždati Srbima na ovakvim utakmicama, ako tko misli da oni nama ne bi, e pa grdno se varate. Nadalje, trebalo bi izbaciti ove idiotarije, Ubi Srbina i to, ali opet razumijem, jer ovo ruglo od maksimira ne dozvoljava pjevane pjesme. E tamo oko 5 minute utakmice, kad se Srbi valjaju po terenu, gledam put Juga, odjednom najezda Interventne, ovdje mislim, na brojku preko 100, ma čudo ljudi moji. Uglavnom su stali ispred Juga i čekaju. Naravno na Jugu su bili ultrasi i torcida, tako da je Jug osiguravan bio kao da su gostujući navijači, a ako ćemo biti picajzle i jesu

Utakmica je bila prava, jer se vidilo i na tribinama i na terenu koliko nosi. Nije lako igrati ovakve utakmice, jednostavno trebaju ti se žile odlediti. Malo ljudi zna kako to izgleda i kako se osjeća ovaj maksimir na travnjaku. Čudno je to, Kranjčar mi je to jednom pričao, prije i Deranja, to je kao da te hvata mahnita horda, znači neartikulirana glasna halabuka. Kasnije kad su se Srbi počeli sami sebe pokopavati, onda je bilo jasno da se ovdje pita zapravo nas koliko ćemo htjeti i da li smo im sposobni natrpati! Kod drugog gola, ja kao pravi provokator, se okrećem Srpskoj loži, i naravno vrlo glasno i razgovjetno. ZAŠTO ĆUTITE!!! Dejo i Pantela se nisu puno obazirali, vjerovatno bili su u svom jadu! Kasnije smo htjeli uzeti autogram od Stankovića, ali je utekao debelo prije kraja utakmice!

Drugo poluvrijeme je puhalo za popizdit, jebena Maksimirska šuma vuče, te smo se smrzli samo tako, ali nas to nije usporilo niti umorilo od navijanja i pjevanja. Sve u svemu odlična utakmica, bodovi se broje i to se jedino važno, koliko sam samo puta izašao sa stadiona i osjećao se za kurac, bili smo tu, i bolji, ali poraz je poraz, počevši od Maksimira, Poljuda, Berlina, Nunberga, Beča i tako dalje. Hrvatski Barjak se sinoć ponosno vije

[uredio Zidanes&Pavones - 23. ožujka 2013. u 13:16]