Prvo bih rekao da se svakako slažem sa svim komentarima koji idu uz liniju toga da je rezultat odličan, dapače cijela situacija je vrlo obećavajuća (bila bi umjetnost ne izboriti barem baraž), a i da je posebno bitno bilo vidjeti kako će ova ekipa odgovoriti pod ipak ultimativnim pritiskom.
Međutim, nisam baš pristalica ove ideje da se samo rezultat piše, ostalo treba zaboraviti..Zašto? To nije na prvu nelogično, sistem natjecanja reprezentacija preferira takav način razmišljanja- u kvalifikacijama je najbitnije samo se plasirati, u skupini je najbitnije samo ju proći, u osmini finala proći..Vidite u kojem smjeru idem. U klubovima je drugačija stvar, što iz činjenice da treniraju skupa svaki dan, što zbog toga što odigraju 60 utakmica godišnje, pa se vidi određen kontinuitet, forma..
E sad, super bi to bilo da tako ne razmišljaju apsolutno svi. Ja ipak vjerujem da je uspjeh na dulje staze (pa makar i jedan ciklus sa završnim turnirom) moguć jedino kroz konkretan plan i napredak u igri, a ne "preživaljavanjem" svakog sljedećeg meča i brojanjem minuta do kraja utakmice kada ti rezultat ide na ruku. Po pitanju rezultata ekipa na optimumu, ali smatram da ogroman prostor za napredak postoji u skoro svakoj fazi igre.
Evo o samoj utakmici.
Vidim da je
irilov spomenuo da je po njemu Štimac promašio nepostavljanjem barem jednog razbijača ala Vukojević u ekipu. Možemo na taj argument pogledati i iz drugog ugla. Koji je bio plan za utakmicu? Srbima je najmanje remi bio obligatoran, a siguran sam da su vjerovali u pobjedu. Plan im je vjerojatno bio sličan našem, samo smo mi njihove greške dočekali, oni naše nisu. Ako je plan bio otprilike takav- pa i prošao je- do drugog dijela i totalno nelogičnog prepuštanja totalne inicijative, Srbi nisu opucali po golu. Mi smo već zabili 2.
Ovo je bio klasičan primjer utakmice gdje rezultat uvjetuje zbivanja na terenu, mnogo više nego obrnuto. Obje ekipe ušle zgrčeno, oprezno i do greške i golova baš se ništa nije promijenilo. Drugi dio mi se povlačimo jer vodimo, ali puuunoo prerano za moj ukus, moglo nas je to koštati. I koštalo bi, da Pletikosa nije skinuo 2-3 jako teške lopte.
Za početak, postoji veliki disbalans između naših linija, u oba smjera.
U vezi imamo
Matea i Modrića a
krila su -
Rakitić i Kranjčar.4 igrača koji traže loptu u noge, a ova dva koji su krilo po prirodi naginju sredini. Tu postoji problem širine u napadu, koju bi trebali dati bekovi. Oni to nisu ovdje činili iz 4 usko povezana, kombinirana razloga:
-nervoza, strah od greške s obzirom na važnost
-nepostojanje
nekog Vukojevića, čime su suzdržani u ofanzivnim naletima
-svijest da su ispred njih
Kranjčar/Rakitić- igrači kojima eventualna povratna trka za brzim krilima nije nikakav forte
- protok lopte- koliko god ova 4 bili znalci, vrlo je teško igrati s toliko igrača istog profila, bez prave uigranosti na timskoj razini. Čak i kad bi bilo nešto prostora pa bi
Srna/Strinić otišao naprijed, ta lopta je dolazila u situaciji gdje je suparnički bek bio odmah u bloku i nisu nikakvi centaršutevi/prolazi bil mogući, već samo nastojanje da se ta lopta ne izgubi
Drugi primjer su naši
forovi. Već ste h dosta nahvalili, s punim pravom. ali imaju nekoliko zajedničkih osobina koji u fazi napada na postavljenu obranu znaju biti problem.
Obojica koriste brzinu, traže loptu u for i nerijetko vrlo blizu jedan drugom. Tako recimo opterete jednu stranu srpske obrane pa na drugoj bude rupa, ali ovdje nema osim njih igrača prostora u vezi koji bi to iskoristio- to je recimo
Perišićeva velika prednost nad konkurentima na poziciji.
Ovako kad im se odigra pas a nije zadnji, onaj koji ih gura u gol-šansu- njih dvojica nisu oni koji će kombinatorikom na malom prostoru stvoriti prednost, nalaze se u neprirodnoj situaciji za svoje poimanje prostora . Tu bi bili od velike pomoći
Modrić/Kovačić, ali njih dvojica su ipak bili dosta suzdržani, jer su ipak morali držati najosjetljiviji defanzivni prostor u srcu terena, a to nikad nije jednostavno, pogotovo kad vas prvi put "upare".
Drugo rješenje je da se jedan od napadača spusti niže, postati na momente dodatni vezni, al to je uz ionako previše centralnih igrača onda samo nagomilavanje. Na momente je to Mandžo pokušao odraditi, ali više u situacijama kada je trebalo prenijeti visoku loptu, nego kroz pas igru.
Druga stvar je vezana uz presing koji oni poduzimaju- on je strašan. Ja sam se fokusirao isključivo na Mandžukića, ono je nevjerojatno. Ne samo sprintevi do svakog braniča/golmana koji ima loptu, nego svaka lopta koju je on primio je bila pod polufaulom, stalno u duelu s barem jednim, često i dvojicom igrača- često je odsiječen bio. Ja sam iskreno mislio da će ga ostaviti u svlačionici na poluvremenu, ono je na momente neljudski izgledalo.
E sada, nastaje potencijalna opasnost. Njih dva kao prvi defanzivni blok visoko napadaju. S druge strane imamo zadnju liniju koja nije uopće bila visoko postavljena, na centru. To znači prevelik prostor između prve i zadnje linije, prevelik prostor protivniku za iskoristiti i nadigrati te u sredini terena. Ne zamjeram to
Čarliju i Šimuniću, oni su takvi.
Vrlo inteligentni i fino školovani stoperi, ali ipak spori i nenaviknuti igranja visoke linije. Nije ništa čudno što se instinktivno povlače prema Pletikosi kada protivnik ima loptu, u zoni od jedno 30 (malo gore/dolje) oni se najbolje osjećaju.
Mislim da je tu najveći
Štimčev zadatak u defanzivi- naći pravi omjer koji pogoduje i stoperima i špicevima, maksimizirati ono najbolje od svih njih.
I tu su me Srbi baš neugodno iznenadili, oni doista niti jednom smisleno nisu iskoristili činjenicu da smo im ostavili preveliko aktivno polje igre kada se branimo. Srednja 2 vezna uopće se ne nude kao opcije za pomoć obrani kada je lopta tamo, ostatak daleko na našoj polovici,
već čeka u svojim pozicijama- taj ofanzivni dio njihove ekipe igra jedan strašno statičan nogomet, kretnje bez lopte gotovo da i nema a ona je osnova svakog nogometnog napada.
Dapače, oni bi od straha da ne izgube loptu, umjesto dodatnog širenja i jednostavnih pasova na prvog slobodnog čovjeka, svi
zgrčili na malom prostoru u strahu da ne ostave previše prostora kada izgube loptu. Ne samo da su nam olakšali obranu, nego bi po gubitku lopte mi uspjeli jednim pasom iskontrolirati situaciju. Nisu to bile tranzicije za ugrožavanje njihovog gola, već samo razbijanje njihovog ritma, kojeg nisu uspjeli uspostaviti cijelu utakmicu (i za ovo velike zasluge prednjem dvojcu).
Nismo ni mi tu briljirali, ali oni su ti koji su 60 minuta morali loviti rezultat..Zapravo, tu u sredini veznog reda se po meni vidila jedina izrazita razlika u klasi, kad uspoređujemo momčadi i prednosti koja se stvara.
Mateo i Luka (ne pričam o evanđeljima) su imali kompleksan zadatak- osim što su se dobr osjećali u defanzivnom dijelu igre i prilično dobro iskontrolirali prostor ispred obrane, često su igrali protiv igrača viška u sredini, kada bi se jedan od srpskih ofanzivaca "spustio" malo dublje, obično
Đuričić. Nevjerojatna je lakoća kojom bi se u prvom koraku oslobodili igrača,
oplemenili tu loptu (
Ignjovskom i Radovaniću je to bio stran pojam),pa čak i kretali u one slalome kad ne bi imali drugih rješenja.
A radi se o situacijama gdje je prostor skučen i svaka izgubljena lopta jako opasna.Znam da su većinu navikli na to, ali to ne umanjuje ničim odlične partije. Igrali su u izrazito zahtjevnim ulogama, a s prilično novim ulogama.
Zapravo, dosta je indikativno kada jedna ekipa zaradi prekršaj na 45 metara od gola i umjesto brzog izvođenja prvom čovjeku, oni čekaju minutu da
Kolarov dođe izvesti faul, a 6 njih se ide guzati na skok. Baš bi me zanimalo koliko često padne gol iz centaršuta preko pola terena.
Smatram da je drugo poluvrijeme
Štimac pogriješio. Puno prerano se prepustila Srbima lopta. Kao prvo, iz kontri nismo bili opasni i oni su svjesno puštali Olića i Mandžukića sa svoja tri braniča jer tako imaju igrača viška, a ovo su sve bile lopte koje su forovi primali okrenuti leđima prema golu.
Kao drugo, fizički smo pali. Velik je to psihofizički umor, treba to izdržati. Kod špiceva je očito kada su umorni- manje trče. Kod stopera je dovoljno da jednom zakasne u blok i to te već može stajati gola. U prvom dijelu, s vrlo razumnim i ekonomičnim pristupom, nisu došli ni blizu gola, ne znam onda zašto mijenajti takav koncept..
Druga izmjena tek u 75. minuti? Kranjčar, Olić, Rakitić, - svi su bili vrlo zreli za zamjenu.
Onda se barem treba
uzeti predah kada se uzme lopta, ali nemoguće je to učiniti bez pomoći napadača. Veznjaci su duboko u obrani, a ovi gore su i umorni i sami i svaku loptu primaju u kontaktu i duelu. Pogotovo kada protivnik nema što izgubiti pa je još agresivniji na svaku loptu.
Na kraju, Srbija imala par šansi. Jedna je iz lijepog napadačkog manevra- kada jedan napadač kretnjom izvuče stopera pa se otvori rupa- ona najbolja prilika, kada su 2 put pucali u istoj akciji. Bilo je još nekih situacija iz polukontre, jer je
Vida prekomotno shvatio svoju ulogu (inače nisam fan mijenjanja braniča osim u slučaju ozljede, oni jedini nemaju pravo na par minuta "lufta", dok ne ulove ritam utakmice), ali uz pokoji blok i Stipu, izdržalo se.
Bilo kako bilo, zasad se ide prema cilju ali tek je pola puta. Čekaju nas još i Belgija i ova ista Srbija, ali na Marakani. Škotska, Wales, puno je do kraja..Ja se ne bi zanosio, već nas u utorak mogu čvaknuti, a Belgija se izgleda ne zajebava..
Skužajte na dužini, malo me ponijelo..
edit: zaboravih napisati, kod branjenja kornera:
1. ne sviđa mi se što je svih 11 igrača u 16 metara
2. ako je već tako, onda je mus staviti jednog na drugu stativu..
[uredio xavice - 24. ožujka 2013. u 10:44]
a kada je kolarov stavio ruku na njegovu facu ovaj se bacio kao da mu je glavu odvalio
