Od naše igre sinoć gori je samo Štimčev komentar poslije utakmice. Zbljuval sam se u WC-u.
Teško mi se uopće sjetiti lošijeg izdanja naše reprezentacije, ali zaista. Čak je i u ono tmurno doba Barićevih stopera-veznjaka reprezentacija uvijek stvorila barem dva-tri zicera po utakmici. Ono sinoć bilo je ništa, nula, zero, goli kurac. A to je bio plan, veli onaj demagog, jeftini populist i potpuna neznalica s naše klupe.
Najgore od svega je što su mi Mamić, Brend, Štimac i ostala gamad toliko ogadila nogomet da je došlo do situacije da do srijede uopće nisam niti znao kad točno igramo protiv Srbije. Prije sam znao mjesec dana ranije s kim igramo, kada igramo i gdje ću gledati utakmicu. Sad sam toliko indiferentan da me čak niti Srbija ne može napaliti. Dobro, sad malo i pretjerujem, čim je krenula utakmica počela je i nervoza, skakanje, pičkaranje... A onda sve završi, poslušaš veleuma Štimca što ima za reći i opet se upitam - pa dobro, što meni ovo nerviranje uopće treba!?
Nešto se mora pod hitno promijeniti da taj toliko opjevani kult nogometne reprezentacije ne postane samo lijepo sjećanje.
[uredio Lionel Mandrake - 07. rujna 2013. u 11:56]