Colchoneros je napisao/la:
Mestalla, Valencia

Kultni stadion, najstariji u Primeri (stariji je jedino El Molinón Sporting Gijona u Segundi). Od 1919.g., Valencia je domaćin na Mestalli i uskoro dolazi kraj tome. Za otprilike godinu dana, Nou Mestalla bi trebala biti gotova i nakon preseljenja, slijedi rušenje stare Mestalle.
Posjetio sam stadion prošlog vikenda na utakmici Valencia - Atletico Madrid, stadion se nalazi u centru i nema više prostora za širenjem. Kapacitet je oko 49 000 mjesta a na utakmici u subotu je bilo 46 000 gledatelja.
Na poziciji na kojoj sam bio, ne vidi se glavni semafor, tek improvizirani na drugoj tribini zbog kojih je smanjen dio kapaciteta.

Ulaz na stadion je bio jednostavan iako nema puno ulaza, Metropolitano ih ima 50ak dok Mestalla ima 15ak. Redari te maltene ni ne pregledavaju, ja sam usao sa vrecicom iz shopa u koju nisu ni pogledali sto ima. Ipak su oni puno kulturniji narod od nas😃
Nakon ulaska, slijedi penjanje na par katova, i na svakom katu postoji "balkon" prema ulici što mi se čini dosta dobrim.


Zanimljivost je da se u ložu na Mestallu može doći isključivo na poziv kluba, mjesto u loži se ne može kupiti.

Što se tiče same utakmice, Atletico je očekivano došao sa juniorima i klincima iz B ekipe koju vodi Fernando Torres. Iako klinci igraju već neko vrijeme, ovaj puta je bilo prostora za još 3-4 debitanta. Pobjeda Valencije mi se činila kao zicer no ono kako je ta Valencia izgledala, to je bilo tragično.


Moje duboke isprike Kemalu Ademiju, Umar Sadiq je uvjerljivo najgori napadač kojeg sam gledao uživo. Truplo koje ne može skok dobiti, duel osvojiti, točan pas odigrati ili otpucati precizno.
Sastav Valencije mi je bio dosta čudan, Danjuma i Hugo Durro na klupi a tamo su najbolji igrači uz Gayu i Javija Guerru.
Jako malo je falilo da uživo vidim najbolji gol sezone, Molina je sa velike udaljenost otpucao i pogodio stativu za kolektivno hvatanje za glavu na Mestalli i prve zvižduke.
Nakon toga Atletico sve više ima posjed i napada, Valencia sve gora a to prate zaglušujući zvižduci sa tribina i skandiranje protiv najvećeg neprijatelja Valencie - vlasnika Petera Lima.
Nekoliko puta tokom utakmice, kada su zvižduci bili prilično jaki, Valencijini igrači nisu mogli odigrati točan pas, nevjerojatno koliko su tada psihološki potonuli i koliko se strah uvukao u njih. Nešto što gledam cijele ove sezone na Pampasu, gotovo identična situacija u Osijeku.
Nakon još nekoliko velikih šansi Atletica, sa tribina je počelo i tjeranje trenera Carlos Corberán koji radi prilično loš posao na klupi.
Valencia je iz jedne kontre pogodila stativu i to je bilo sve od ozbiljnih prijetnji Valencie.
U drugom poluvremenu Atletico je konačno zabio 2 gola preko debitanata Ikera Luquea i Miguela Cube te upisao na kraju glatku pobjedu a Valencia je ostala bez bodova, bez igre i ono što je najtužnije, ponovno se priključila borbi za ostanak u najvišem rangu. Kod Valencie mi je najbolji na terenu bio Javi Guerra a najlošiji i to uvjerljivo Umar Sadiq, Filip Ugrinić i Guido Rodriguez.
Teški dani pred Valenciom, takvi će nažalost biti dokle god singapurac Lim, koji je persona non grata, ne proda klub.
Stadion je fenomenalan, pravi old school u nekom južnoameričkom stilu. Oduševljen sam gradom, stadionom, ljudima. Apsolutna preporuka svakome da posjeti Španjolsku, letovi su iznimno pristupačni, smještaj jeftin i kada te dvije stavke zbrojite, ispast će vas manje nego ljetovanje u Hrvatskoj a doživit će te puno toga što kod nas nema. Ljudi su tamo izuzetno kulturni, pošteni, bez fige džepu, cijene malo jeftinije od naših i u trgovinama i kafićima/restoranima.
Moja iduća putovanja će biti Andaluzija i Baskija, nadam se iduće sezone.
Jedino mi je ovaj dio malo dvojben. Sjećam se utakmice Lige prvaka Valencia - Werder od prije 20-ak godina. Tamo je bilo svega, ali najmanje kulture... :)