Jbg. nekad statistika zna biti okrutnije nego se to možda čini površno gledano. Švabi Brazilu 4 gola u šest minuta (od 24 do 29 minute). Ovi danas nama tri gola u 11 minuta (od 24 do 35) to je jako rani veliki zaostataki, svi uočavaju ona dva dalekometna u dvije minute, ali mora se istaknuti da nakon takvog prvog poluvremena ako onda još i na samom početku drugog ekspesno primiš još jedanm a trebalo ti je drugo poluvreme za povći i izvući, gotovo je. Mnoge ekipe su znale psihološki kolaps preživjet baš ako prime gol pred kraj prvog i onda nakon izlaska u svlačionicu na početku drugog poluvremen prime brzi gol, to je praktički gotovo. To izgrize psihu. Eventualno da se kod naših razbudio neki inat, tadai bi vjerojatno više izvukli iz sebe, ali ovi su naše pročitali i to je to.
O motivima igrača, Daliću, što je trebo, nije trebo, oproštajima, o bitnom i manje bitnom natjecanju bla, bla nema smisla sad raspravljat.
Od analizaa treba se fokusirati na to kakve nastupe imaju po klubovima, tj. u kakvoj su formi, ako je netko u krizi.
A što se vratara tiče, Subašić je stvarno bio možda najčvršča golmanska karika u HR reprezentaciji u povijesti u ovih 25 i više godina. Ono da možeš imat povjerenja, biti siguran da ne spava za vrijeme utakmice, da neće zaprskat, stvarno je odavao dojam iznimo pouzdanog da neće upackat.
