druga (ali najvaznija) osobnost u povijesti kijevskog Dinama je veliki trener Valerij Lobanovski
Lobanovski je bio popularno lijevo krilo Dinama pocetkom sezdesetih, cak je nesto odigrao i za reprezentaciju... status u momcadi mu se poceo mijenjati kad je ekipu preuzeo Viktor Maslov, trener koji je harao ligom s moskovskim Torpedom, kojeg su svi iz postovanja zvali "Djed" i koji je (po Jonathanu Wilsonu, autoru najbolje knjige o nogometu svih vremena
"Inverting the pyramid") izmislio sustav 4-4-2. Maslov je od svojih igraca trazio totalni presing po cijelom terenu i bespogovorno postivanje taktickih zamisli, te mu se mekani, nedisciplinirani i svojeglavi Lobanovski nije uklapao u sistem. Stoga je Lobanovski ubrzo napustio Dinamo, te je preko Odese karijeru zavrsio u Sahtaru.
Maslov je s kijevskim Dinamom osvojio tri naslova za redom i tako je po prvi put srusio nadmoc moskovskih klubova u ligi. Na kraju je otjeran iz kluba jer se posvadjao s igracima, oni su poceli "tankirat" i razlaz je bio neizbjezan. Vratio se u Torpedo i osvojio kup, pa je isti trofej osvojio i s malim armenskim Araratom
Lobanovski je kao klinac osvojio nekoliko medalja na matematickim olimpijadama i studirao je na kijevskom Institutu za politehniku. Njegov logicarski mozak je brzo poceo nadogradjivati Maslovljev sistem. Ono sto je Maslov poceo raditi intuitivno, Lobanovski je radio ciljano i uz znanstvene metode. Okupio je nekoliko suradnika s Instituta i poceli su o nogometu razmisljati na avangardni, znanstveni nacin. Lobanovski je trenersku karijeru poceo u tadasnjem drugoligasu Dnjipru koji je uveo u prvu ligu i s njima je u prvoj ligi osvojio cetvrto mjesto. No, bio je svjestan da svoje zamisli tesko moze ostvariti u skucenim uvjetima Dnjepropetrovska i kad je stigla ponuda Dinama, nije razmisljao niti sekunde.
na kijevskom Institutu za politehniku su se poceli pojavljivati prvi kompjuteri i Lobanovski je poceo iskoristavati nove mogucnosti. S ekipom suradnika (matematicari i treneri), poceli su nogomet promatrati na logicarski matematicki nacin. Osnovom je i dalje bio presing na cijelom terenu, a za presing je naravno nuzna savrsena fizicka sprema igraca. Dovedeni su strucnjaci za fizicki pripremu, konzultirani su nutricionisti. U svrhu poboljsanja efektivnosti, svaki pokret igraca je detaljno analiziran. Lobanovski je smislio nekakvih stotinjak kategorija prema kojima je praceni igraci tijekom utakmice: koliko je pretrao, koliko sprinta, hoda, trcanja unazad, koliko dobijenih dvoboja u zraku, na zemlji, postotak dobijenih duela, koliko kratkih pasova, dugih pasova, nabacivanja, uspjesnih/neuspjesnih skokova... stotinu raznih statistickih kategorija. Oko terena je bilo desetak njegovih pomocnika koji su dobili zadatak pratiti po jednog igraca i nakon utakmice su podaci unoseni u kompjutor. Jutro nakon utakmice, na prvom treningu, u svlacionici je svakog igraca cekala kompletna tablica s jucerasnjim podacima. I naravno razgovor sa strogim i nepopustljivim Lobanovskim sto je napravljeno krivo i cega je bilo premalo. Uz to se naravno podrazumijevala totalna disciplina, predanost, koncentracija i zloglasne ruske karantene koje su trajale po nekoliko dana. Lobanovski je rekao da igrac kao sto je bio on sam nikad ne bi igrao u njegovim momcadima
Lobanovski je bio svjestan da igrac ne moze dugo izdrzati pod takvim vojnickim uvjetima, te je bio prvi trener koji je poceo s ciljanim rusenjem forme: svake sezone se dogadjalo da Dinamo namjerno odigra ili izgubi nekoliko utakmica za redom. Drugi specijalitet mu je bila maksima da je uvijek najvaznije pobijedit na domacem terenu, a u gostima je dovoljno odigrati na bod. Sve kako se ne bi fizicki i psihicki previse naprezalo igrace. Stoga je njegov Dinamo u gostima najcesce bio besprizorno bunkeraska momcad. Naravno, nogomet nije samo zbroj matematickih podataka i ima previse varijabli na koje se ne moze utjecati, te njegov pristup nije uvijek donosio plodove, narocito ne u Europi i s reprezentacijom
No, njegov pristup je donio revoluciju i Dinamo pretvorio u dominatnu sovjetsku momcad, te momcad koja je pocela ostvarivati rezultate i u Europi. Poznate su tri velike generacije koje je stvorio Lobanovski: ona sredinom sedamdesetih godina, ona sredinom osamdesetih i ona krajem devedesetih. O njima nesto detaljnije kasnije
kao priznatom strucnjaku i fantasticnom teoreticaru, Lobanovskom je ubrzo ponudjena klupa sovjetske reprezentacije. Po prvi put ju je vodio u kvalifikacijama na EP'84: u teskoj skupini s Portugalom se cinilo da ce sve ispasti OK kad je Portugal pregazen u Moskvi s 5:0. Ostalo je za odigrati jos samo jedan susret i to bas revans u Lisabonu. Lobanovski je bio svjestan da je komotno mogao ici i na pobjedu, no u skladu sa svojom doktrinom "pobjeda doma, bod vani" krenuo je klasicno bunkeraski s ciljem odigrati 0:0. Sve je islo kao podmazano do pretkraj utakmice kad je sudac izmislio penal za Portugal za 1:0. Do kraja je ostalo premalo vremena i CCCP se nije kvalificirao na EP. Lobanovski je smijenjen i na mjesto selektora je doveden Eduard Malofejev, potpuno suprotnost Lobanovskom po metodama i shvacanju igre.
U kvalifikacijama s SP'86 je CCCP bio u teskoj skupini s nikad jacim Dancima. Ako nekada budete nasli vremena, pogledajte ovaj video s utakmice Danska-SSSR 4:2, kao primjer obostranog totalnog nogometa
http://www.youtube.com/watch?v=Txn6AZnnqhI -----> ova utakmica i danas, 25 godina kasnije, izgleda velicanstveno svojom trkom, rjesenjima, inteligentnim igracima. I mogla je zavrsit rezultatom 6:6. Eto, to je Malofejev. Lobanovski bi ovdje igrao na 0:0
Neuroticni i ludjacki genij Malofejeva se nije svidio gazdama u Savezu, iako se kvalificirao u Meksiko i pred sam pocetak SP je opet doveden Lobanovski. Smatrao je da je nesto naucio od proslog puta i na SP pozvao cijelu momcad kijevskog Dinama i par igraca sa strane. Bilo je to logicno: igraci Dinama su bili upoznati i navikli na njegove metode. Pocetak SP je bio furiozan: u spektakularnoj predstavi je sa 6:0 pregazena tada solidna Magjarska, odigrano je rutinskih 1:1 s tada fenomenalnim Francuzima i laganini srusena Kanada s 2:0. CCCP je u drugi krug usao kao jedan od favorita turnira. Na zalost po njih, zdrijeb je bio nemilosrdan i donio im je jednu od najjacih momcadi kontinenta - Belgiju. Uslijedila je ljepotica prvenstva i fantasticna pobjeda Belgije 4:3 nakon produzetaka
Ovaj put je Lobanovski ostao u sedlu i dopusteno mu je da paralelno vodi Dinamo i reprezentaciju. Prokusana metoda Reprezentacija = Dinamo Kijev + par igraca sa strane nije mijenjana. U kvalifikacijama za EP'88 je u skupini rutinski nadjacao Francuze i ostavio ih doma. Na EP je CCCP igrao sjajan nogomet: 1:0 s Nizozemskom, 1:1 s Irskom i velikih 3:1 s Engleskom. U polufinalu su Talijani ostavljeni bez mrvice sansi i zavrsilo je 2:0. I onda se dogodilo finale s Nizozemskom: komandant obrane Oleg Kuznjecov nije mogao igrati zbog kartona, slabiji dan ostatka ekipe, Belanov promasio penal, Van Basten zabije onaj gol i gotovo.
Kvalifikacije za SP'90 su primjer klasicne matrice njegovog shvacanja nogometa "pobjeda doma, bod na strani": ostvarivane su rutinske pobjede kod kuce, no u gostima katastrofa - 0:0 s Austrijom, poraz 1:2 od DDR-a, 1:1 s Islandom i mrsava 1:0 pobjeda u Turskoj. CCCP je na SP dosao kao pritajeni favorit, no potpuno su propali u skupini s hrabrim Kameruncima i Rumunjima. Na kraju su zavrsili posljednji.
Lobanovski je sljedecih par godina proveo kod Arapa, dok ga Surkis nije pozvao da se vrati u Kijev. Tamo je nasao sjajnu mladu generaciju sa Sevcenkom, Rebrovom, Vascukom, Kalitvincevom. Luznim, Kaladzeom... Dinamo je opet postao europska sila i malo mu je falilo da ne osvoji LjP. Odigrali su hrpu sjajnih utakmica, a meni ce najvise u pamcenju ostati dva gazenja Barcelone, 3:0 u Kijevu i totalno netipicno, 4:0 gazenje na Camp Nou
umro je 2002. godine i danas ispred stadiona u Kijevu stoji njegova bista. 8 naslova prvaka CCCP, dva Kupa kupova, Superkup, bezbroj ostalih sovjetskih i ukrajinskih trofeja
[uredio ian wright - 27. rujna 2012. u 10:00]