Sezona 1960/61 - 4

Riječko - istarska zona

 

 

 

Viši rang: Uljanik (Pula) je igrao kvalifikacije za popunu Druge savezne lige– nije uspeo

 

Ispali:  Stinjan i Mladost (Kraljevica)

 

Novi članovi: Crikvenica, Nehaj (Senj) i Pazin

Napomene:

Volio bih dokaz teze da US Fiumana preteča NK Kvarnera.

To bi bio, primjerice, akt s osnivačke skupštine NK Kvarnera u kojem bi pisalo nešto tipa US Fiumana mijenja ime u NK Kvarner ili US Fiumana se fuzionira s klubom/vima XY u NK Kvarner ili nešto sl. Ovo u vidu zapisnika s osnivačke sjednice ili barem, makar je manje vjerodostojno, pretisak iz članka iz novina od dana poslije.

Koliko je meni poznato US Fiumana je osnovana 1926. kao drugi klub koji je igrao na stadionu Kantrida (kojega su talijanske vlasti nacionalizirale Viktoriji iz Sušaka). US Fiumana je rasformirana u lipnju 1945. (otprilike kad i "legalni vlasnik" stadiona Kantrida Viktorija), a NK Kvarner je osnovan 1946. i to, kako sam načuo, nakon što je odlučeno da se uglavnom iz tada najboljeg aktivnog riječkog kluba Magazzini generali, ali i ostalih klubova iz Rijeke, pokupe igrači i dovedu u novoosnovani Kvarner. Doduše, čuo sam i tumačenje da su Magazzini generali ujedinjeni s još par postojećih klubova u NK Kvarner, a da je Lučki radnik (koji tvrdi da je sljednik MG-a, što bi odgovaralo prvoj verziji priče) osnovan odmah potom kao novi klub. U svakom slučaju, u kvalifikacijama za Prvu saveznu ligu pobijedio je MG (US Fiumana više nije postojala i uopće se nije natjecala), a onda je u završnici kvalifikaciji sudjelovao Kvarner koji je osnovan negdje u vremenskoj rupi između gradskih kvalifikacija i pokrajinskog play-offa. 

Činjenica da je nekoliko igrača iz Fiumane igralo za Rijeku, a u međuvremenu i za MG, isti je "argument" koji koriste u Dinamu da bi ga povezali s Građanskim.

To, dakako, ne znači da se predratna povijest nogometa u Rijeci ne treba jednako vrednovati kao i poslijeratna te valjano istražiti.

Trebalo bi jednom - za sva vremena - iskristalizirati nekakav "model", po kojemu bi se moglo ocijeniti koji je klub preteča/ nasljednik nekog drugog kluba.
Sama kasnija promijena imena ili pozivanje na nepostojeću prošlost zbog par igrača koji su igrali u nekom ranijem klubu  - nije nikakav dokaz, nego se sve pretvara u lakrdiju i sprdačinu. 

Npr. u Splitu je još 1903. bio osnovan nekakav nogometni klub "Šator". Po aktualnoj logici - ukoliko se sad neki klub preimenuje  u Šator  (ili osnuje potpuno novi  - pod tim imenom) on je znači nasljednik toga Šatora iz 1903? Pa to je lakrdija...

Moje je mišljenje da sadašnji klub može "baštiniti" neki prethodni klub (njegovu tradiciju, godine, uspjehe...) isključivo - ako mu je pristupila (ili ga osnovala) većina rukovodstva i igrača iz bivšeg kluba (50%+1).

Dakle - ako je neki dotadašnji klub "nestao" (ugašen, zabranjen, rasformiran) - i ako je većina uprave i večina igrača osnovala novi klub (ili preuzele neki mali, nedavno osnovani klub) - onda bi taj klub imao "pravnu podlogu" da bi se pozivao na raniju tradiciju onoga ugašenog. 

Po tome (mojem razmišljanju - ne prejudiciram odluku) trebalo bi utvrditi da li je i koliko igrača Fiumane nastupalo (tijekom druge polovice 40-ih) za Kvarner i koliko je ljudi iz rukovodstva Fiumane ušlo u rukovodstvo Kvarnera.

Ukoliko se pokaže da je većina igrača i rukovodstva (50%+1) iz Fiumane bila u Kvarneru - to bi bio nedvojbeni dokaz da je Kvarner/ NK Rijeka punopravni nasljednik Fiumane.

Moje mišljenje da bi takav pravni obrazac bio vrlo pošten, prihvatljiv svima dobronamjernima i prihvaćen od svih struktura, te da bi - na neki način - mogao biti ozakonjen kao isključivi model oko svih budućih (eventualnih) isticanja "prošlosti klubova".

Podržavam razmišljanje koje dovodi do nekoga dobrog rješenja, međutim, kako pravilo treba vrijediti općenito, u općenitom slučaju ovo nije tako dobar prijedlog iz više razloga.

1. Novi klub može nastati fuzijom dva, pa i više klubova. Novi klub, logično, baštini tradiciju obiju/svih svojih prethodnika, a ne samo najboljega od njih. Međutim, većina igrača i/ili uprave može doći iz samo jednoga od njih, a u slučaju fuzioniranja 3 ili više klubova, vrlo je vjerojatno da ni iz jednoga kluba neće doći većina igrača/uprave. (npr. FC Utrecht)

2. Preuzimanje nekog manjeg kluba ne znači da povijest, ma kako kratka ili duga bila, tog malog kluba treba biti poništena. (npr. Radnik/Polet ili Marsonia/Slavonac Perkovci ili Marsonia/MV Croatia).

3. Nogometaši mogu otići iz jednoga u drugi klub iz više razloga. Mogu otići (čak i većina) i osnovati novi klub za koji ne žele da vuče tradiciju kluba u kojem su prije igrali. Ta se činjenica vrlo lako može kasnije zaboraviti, pa onda možemo doći do "čudnih" situacija. (npr. NK Gundinci prema NK Sloga)

4. Posebno u najnovije vrijeme kad sportski klubovi postaju dionička društva, može se dogoditi da neki profesionalni klub bankrotira. Nije neuobičajena praksa da uprava starog kluba (a katkad i preostali igrači, jer oni najbolji ne čekaju sam kraj) osnuju novi klub za koji tvrde da je sljednik starog po uspjesima, ali ne i po financijama. (npr. Olimpija Ljubljana)

Neovisno o ovom svemu, dan osnutka kluba ne mora biti dan osnutka najstarijeg njegova prethodnika (npr. FC Ingolstadt 04). Također, posebno u Hrvatskoj, postaje popularno nešto što ja zovem "fuzioniranje bez fuzioniranja" gdje se, tobože, ujedine dva kluba kako bi onaj s većom tradicijom ušao preko reda u viši rang natjecanja, a na kraju i onaj s manjom tradicijom nastavlja s natjecanjem u nižem rangu natjecanja (Marsonia 1909/MV Croatia jedan od novijih primjera dodatno zakompliciran činjenicom da postoji i originalna Marsonia kao treći klub).