Policajci pod punom ratnom spremom, naoružani dugim cijevima i zaštićeni pancirima, u kordonu su osiguravali cestu kojom su iz sjevernog dijela Belfasta, u kojem mahom žive katolici, stizali navijači Cliftonvillea. Njih oko 1500 uputilo se na Windsor park, najveći sjevernoirski stadion, kako bi podržali svoj tim u derbiju s najvećim rivalom – protestantskim Linfieldom. Kad se govori o nacionalnoj netrpeljivosti u Mostaru, onda se ovaj bh. grad najčešće povezuje s glavnim sjevernoirskim gradom Belfasta. Razlog tomu je vječni sukob između probritanski orijentiranih protestanata i katolika – irskih žitelja pokrajine Ulster. A kako to biva svugdje na svijetu, ovakav životni poredak ponovio se i u nogometu. Mostarski ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu mahom su podijeljeni na one koji podržavaju Velež, odnosno Zrinjski. U Belfastu je situacija nešto drukčija, postoje tri velika kluba. Glentoran i Linfield najveći su sjevernoirski nogometni klubovi s pretežito protestantskim navijačima, pa su simpatizeri Cliftonvillea mahom katolici. Upravo zato okolina Windsor parka, na kojem domaće utakmice igra Linfield, izgledala je kako smo je opisali s početka teksta. Prebogata povijest međusobnih sukoba protestanata i katolika, koja traje stoljećima, a svoj vrhunac je doživjela u razdoblju od 1960-ih do 1990-ih, natjerala je tamošnje vlasti da poseban tretman daju nogometnim utakmicama.
Derry zbog krvoprolića u irskoj ligi
Još ranije, tijekom 1940-ih Belfast je imao najgore razdoblje kad su u pitanju sukobi na nogometnim stadionima. Tad su se, naime, irski nacionalisti okupljali oko Belfast Celtica, najjačeg tima u Belfastu, dok su probritanski unionisti stajali iza Linfielda. Sukobi su bili gotovo svakodnevnica, da bi sve eskaliralo na Boxing day, 26. prosinca 1949. Većim dijelom utakmice ta dva rivala vodio je Celtic, da bi Linfield izjednačio u posljednjim minutama, a njegovi navijači to proslavili upadanjem u teren i općom tučnjavom sa suprotnim taborom. Tad su čelnici Belfast Celtica odlučili istupiti iz lige i klub više nikad nije odigrao službenu utakmicu na irskom tlu.
Bolji primjer je onaj s Derry Cityjem. Ovaj nogometni klub iz Londonderryja, kako je službeni naziv grada na sjeveru ove zemlje, isprva se natjecao u nacionalnom prvenstvu Sjeverne Irske, ali s obzirom da je to jedan od rijetkih gradova u ovoj zemlji u kojem gotovo cjelokupno stanovništvo čine katolici, na svakoj utakmici ovog tima dolazilo je do velikih problema. Nerijetka su bila velika krvoprolića, pa je Derry prvo napustio domaće prvenstvo, a od sezone 1985./1986. natječe se u prvenstvu Republike Irske.
“Danas je situacija puno bolja”, kazat će jedan od mnogobrojnih policajaca na ulicama Belfasta prije utakmice. Iako naoružani do zuba i pod punom ratnom spremom, čuvari reda su izuzetno susretljivi.
“Nogometni huliganizam, ali i međusobni nacionalni sukobi se sve rjeđe događaju. Ljudi su siti svega, žele samo nastaviti sa svojim životima”, objašnjava policajac.
No, mržnja je još uvijek očita. Sukoba nema, ali je zato grad prepun grafita podrške Ulster Loyalistima, odnosno Irskoj republikanskoj armiji (IRA). Mnogi ljudi godinama nisu prešli iz jednog dijela grada u drugi, a ni pjesme koje ih smo se naslušali na derbiju nisu bile nimalo ljubazne.
Mostar i Belfast slični
Ipak, središte Belfasta se rapidno razvija i postaje sve zanimljivija turistička destinacija, pa se nadati da će skoro takvu sudbinu doživjeti i Mostar. Jer nakon što smo se osobno uvjerili u život u Belfastu, sigurno smo da usporedba ova dva grada stoji. Tvrdoglavo i bezumno kontriranje i manipuliranje mase, u kojem obični ljudi najviše trpe.
Linfield i Glentoran najveći
Nogomet u Sjevernoj Irskoj ne razlikuje se puno od bosanskohercegovačkog. Malobrojni navijači na neuvjetnim stadionima najčešće su svjedoci loših utakmica u kojima se ne može previše uživati. Najbolji primjer je upravo ovaj derbi, koji je na stadion Windsor park privukao tek 5000 gledatelja.
Najveći sjevernoirski klubovi su Linfield i Glentoran. Irci ih nazivaju „velikom dvojkom“, ono što su u Škotskoj Celtic i Rangers, to su ova dva tima u Sjevernoj Irskoj s obzirom da najčešće međusobno dijele titule. Ipak, ova sezona mnogo je uzbudljivija, jer je upravo Cliftonville neporažen u petnaest utakmica. Naime, trenutačno je prvoplasirani Linfield s tri boda više od Glentorana, odnosno četiri od Cliftonvillea, pa će utrka za prvaka biti tijesna.
The Redsi lijevo orijentirani
Upravo dvoboj Linfielda i Cliftonvillea dočarao nam je (ne)kvalitetu irskog nogometa. Završeno je bez golova, uz osam žutih kartona. Prvi dio pripao je gostima, da bi u nastavku Linfield bio puno bolji, ali istaknuo se vratar Redsa John Connolly. Zanimljivo, navijači Cliftonvillea su ljevičarski orijentirani, pa se na njihovoj tribini, pored irskih, našle kubanska i zastave s likom Che Guevare. S druge strane, dominirali su unionistički simboli, a valja kazati da je Linfield u „britanskom bratstvu“ s Chelseajem i Glasgow Rangersima, što se popularno naziva Blues brothers.
Povijest sukoba u Sjevernoj Irskoj
The Troubles, ili u prijevodu problemi, tako na Otoku nazivaju povijest sukoba između lojalista ili unionista na jednoj strani, odnosno republikanaca ili nacionalista na drugoj. Dvadesetih godina prošlog stoljeća Republika Irska se ocijepila od Velike Britanije, ali je pokrajina Ulster ostala lojalna Kraljevstvu. Većinu stanovništva čine protestanti, koji su u sukobu s katoličkom manjinom. Šezdesetih godina sukob je eskalirao, a gotovo svakodnevno se svjedočilo velikim krvoprolićima, koje su uzrokovali Irska republikanska armija (IRA), odnosno Ulster volunteer force (UVF), a nerijetko je sudjelovala i britanska vojska. Prema neslužbenim statistikama, u tridesetak godina terorističkih aktivnosti ubijeno je više 3 i pol tisuće ljudi, od čega se procjenjuje da je 60 posto žrtava IRA-inih napada. Od travnja 1998. na snazi je Belfastski dogovor, koji je uvelike smanjio sukobe, ali se oni povremeno događaju i danas.
