nastavak:
U pocetku je sve izgledalo idilicno. Potpisao je ugovor, financijska strana bila je OK, ali mu je sve postalo sumnjivo kad su mu u klubu oduzeli putovnicu uz obrazlozenje da se to mora zbog dobivanja vize.
- Olimpic su vodila tri mlada predsjednika, ljudi od 26-27 godina, koji su cak trenirali s nama. Usta su im bila prepuna secera dok nije pocelo prvenstvo.
Olimpic nije startao kako su predsjednici zamisljali. Zaredali su porazi i neodluceni rezultati, a za hrvatsko-srpsku koloniju nastao je pravi pakao.
- Odmah su nam kazali da necemo dobiti novac, da ugovori ne vrijede, da je sponzor jako ljut i da nema nikakve isplate. Na jednoj utakmici Sejmon Milosevic negdasnji nogometas mostarskog Zrinjskog dobio je crveni karton. Sljedeci trening zelio je iskoristiti za ispriku celnim ljudima i suigracima, a kad je poceo s isprikom, jedan od predsjednika kluba zaletio se i sakom ga pogodio u glavu! Milosevic se srusio na pod, a kad se sav u krvi nekako podignuo, sakama su ga poceli tuci, prvo vratar, a onda i ostali suigraci. Bilo je strasno, preplasio sam se misleci da ce uskoro razjareni Azerbejdzanci nasrnuti i na nas ostale.
Nakon tog stravicnog dogadjaja Kosicu je bilo najvaznije pobjeci iz Azerbejdzana.
- Nije mi bilo do novca, samo do putovnice kako bih mogao na zrakoplov, vratiti se obitelji. Nisu mi dali, kazali su da moram ostati, jer na mene racunaju. Zvao sam Hrvatsko veleposlanstvo u Ankari, a tamo su mi kazali da uopce nisam registriran pri ulasku u Azerbejdzan.
