- Ispočetka nas je pokušao zaštititi trener Čordaš, ali on je maknut već nakon dva kola. Najveći problemi počeli su 7. rujna. Tada sam na jednom treningu pokušao razgovarati s čovjekom koji je bio praktički sve u klubu, Kamilom Mammadovom, jedinim čovjekom s FIFA-inom licencom za zastupanje igrača u Azerbejdžanu. Jasno da na papiru nije ništa u klubu jer je nemoguće da FIFA-in licencirani menadžer ima neku funkciju u klubu, ali znalo se da je glavni. Kada sam mu prišao i pokušao razgovarati o ugovoru i putovnici, jednostavno me počeo tući, a što je još gore, pridružili su mu se kapetan kluba Husein Mahmedov i još jedan igrač Sabuhi Sadigov, koji su također u upravi kluba. Tko zna kako bi prošao da me nisu spasili Rašo Babić i jedan domaći igrač koji su se tu zatekli'''', kaže Milošević koji se nakon toga pokušao zaštititi u nacionalnom savezu, ali nikakvu zaštitu nije dobio.

- Znam da ljudi misle da je BiH divlja država, ali za Azerbejdžan je Švicarska. Save nije ništa poduzeo kada sam im se obratio, a kada sam rekao da ću otići na policiju, oni su se samo nasmijali'''', naglasio je Milošević.

Kako si došao do putovnice?
- To je već druga priča. Prvo sam zatražio putovnicu za suprugu, koja je inače u sedmom mjesecu trudnoće i njoj su je dali bez problema. Ona se ubrzo vratila u BiH i obratila se Ministarstvu vanjskih poslova u Sarajevu. Meni je najveći problem bio što BiH u Azerbejdžanu nema veleposlanstvo tako da nisam mogao tražiti azil. Najbliže bh. veleposlanstvo bilo je u Turskoj.

Sada najgore. Milošević je u Azerbejdžanu u jednom trenutku imao putovnicu, ali ju je morao vratiti isti dan jer mu je prijećeno smrću.

- Kako sam znao da novac s banke mogu podići samo s putovnicom, pokušao sam tako. Zatražio sam putovnicu kako bih otišao u banku, ali oni mi je nisu dali, nego su me u banku poslali s nekim iz kluba, valjda tajnikom. Ipak, na šalteru sam dobio priliku putovnicu napokon uzeti u ruke i odmah sam je stavio u svoju torbicu koju sam imao sa sobom i nije mi padalo na pamet da ju je vratim'''', rekao je Milošević.

Priča ima nastavak?

- Na izlasku iz banke čovjek iz kluba mi je istrgnuo torbicu s ramena i počeo bježati. Uspio sam ga sustići i uz pomoć jednog policajca nekako mu uzeti torbicu, ali je ipak pobjegao. Kako policajac ne zna ni jedan drugi jezik osim ***inskog, nije bilo nikakve šanse da mu objasnim o čemu se radi, a on nije ni pomislio pisati zapisnik jer je torbica bila kod mene. Odmah nakon što sam došao u stan, našli su me ljudi iz kluba i uz prijetnju smrću uzeli mi putovnicu.

Putovnicu je Milošević dobio tek kada je slučaj došao do bh. veleposlanstva u Ankari koje se obratilo azerbejdžanskom veleposlanstvu također u Turskoj?

- Ljudima iz bh. veleposlanstva sam neizmjerno zahvalan jer da nije bilo njih, vjerojatno bih još uvijek bio u Bakuu. Nekako sam u srijedu, 12. listopada, došao do putovnice i prvim letom otputovao za Beč odakle sam došao kući. Tek kada sam sletio na bečku zračnu luku shvatio sam da više ne moram strahovati i u Azerbejdžan me više nitko ni puškom neće natjerati.


PAPIRE ĆE TRAŽITI PREKO FIFA-e
Semjon Milošević već je angažirao mostarskog odvjetnika Roberta Muselimovića, inače licenciranog FIFA-ina zastupnika, preko kojeg će pokušati doći do papira koji su mu i dalje u Olimpiku.
- Vjerujem da neću imati nikakvih problema da dobijem papire iako će oni pokušati svim silama spriječiti. Ne bi se iznenadio ni da falsificiraju ugovor, bankovne uplatnice jer se jedno vrijeme mora biti u Azerbejdžanu da bi se shvatilo da tamo nema pravne države. Ipak, FIFA je uvijek na strani igrača, a već su im se obratili i Domagoj Kosić i Boško Perajica tako da moj slučaj nije izoliran'''', kaže Milošević.


DOMAGOJ KOSIĆ: NISAM RAZMIŠLJAO O NOGOMETU
Domagoj Kosić i Boško Perajica do svojih putovnica došli su preko hrvatskog veleposlanstva u Ankari, a svoje slučajeve također su prijavili FIFA-i.

- Ne znam što vam je Milošević rekao, ali slobodno mogu reći da nam je bilo još gore. Katastrofa. Da se tako negdje odnose, ne prema igračima, nego prema ljudima nisam mogao pomisliti. Meni srećom nisu prijetili smrću, ali nije mi bilo ugodno. Jednostavno, o karijeri i nogometu uopće nisam razmišljao. Želio sam samo doći kući i vidjeti ženu i djecu. Sada sam u Zagrebu, što i je najvažnije, a do papira ću već nekako doći'''', kazao nam je Kosić.

Je.bo te koji mafijasi.

Pa ima i gorih od nas.

HM bilo bi bolje da je SSSR OPSTAO.

kavrani,mamici.stimci i ostali moraju jos punooooooo uciti

vjerujem da misliš na Gopca.

a znam da je Piškor iz Intera u zadnji tren odustao od transfera u klub iz Azerbejdžana. Mislim da mu neće biti žao. sjećem se i da sam tada zbog toga mislio da nam je nogomet dotaknuo novo dno. Jedino se čuddim Čordašu, mislim da mu je sin igrao tamo pa je i on otišao za njim. Kako je sklon depresiji bit će dobro ako se živ vrati