Gledam posljednjih nekoliko dana rasprave oko reprezentacije i Slavena Bilića i moram priznati da mi dio kritika nije baš jasan. Ne tvrdim da Bilić radi sve dobro niti da nema prostora za ozbiljnu kritiku, ali mislim da se ponovno stvorila atmosfera kao da je kraj svijeta.

Bilić je naslijedio reprezentaciju nakon Dalića, koji je iza sebe ostavio veliko nasljeđe, ali i momčad kojoj je nužna postupna smjena generacija. Uz to, odmah na početku mandata dobio je vjerojatno najtežu moguću skupinu Lige nacija: Španjolsku, Englesku i Češku. Nije baš idealan početak za novog izbornika koji tek upoznaje momčad, traži optimalnih 11 i pokušava uspostaviti vlastite principe igre.

Krenuli smo pobjedom protiv Češke 2:1, što je bio odličan rezultat. Onda je uslijedio težak poraz od Španjolske 4:1, a zatim i onaj katastrofalni 0:7 protiv Engleske u Rijeci. Taj poraz ne treba skrivati niti opravdavati. Bio je to potpuni raspad sustava i nešto što se reprezentaciji takvog renomea ne bi smjelo dogoditi.

Međutim, nakon toga izgubili smo od Španjolske 1:2, a sada i od Engleske na Wembleyju 1:2. Dva minimalna poraza protiv reprezentacija koje pripadaju samom svjetskom vrhu. Protiv Španjolske smo dugo bili u utakmici, a na Wembleyju smo pokazali karakter, zabili pogodak i imali prilike za povratak. Naravno da porazi nisu nešto čime se trebamo zadovoljiti, ali ipak vidim razliku između onoga što smo gledali protiv Engleske u Rijeci i onoga što smo gledali u Londonu. Zato mi je paljba po Biliću u ovom trenutku pretjerana.

Ono što mu zamjeram nije toliko rezultat koliko neke njegove odluke tijekom utakmica. Prije svega, izbor zamjena. Nekoliko puta imao sam dojam da promjene ne donose ono što bi trebale, a ponekad mi se čini da igrače stavlja na pozicije na kojima ne mogu pokazati svoje najbolje kvalitete. To je nešto na čemu mora raditi jer na ovoj razini detalji odlučuju utakmice.

Ali imam i jednu puno ozbiljniju zamjerku.

Očekivao sam više hrabrosti u izboru igrača i veću spremnost na smjenu generacija.

Imamo previše igrača koji su već u ozbiljnim nogometnim godinama, a istodobno imamo mlađe igrače kojima treba dati priliku i odgovornost. Ne mislim da treba preko noći izbaciti sve iskusne reprezentativce, ali ne vidim smisao u tome da se stalno vraćamo istim imenima samo zato što su godinama bili dio reprezentacije.

Od starije garde, po meni, najveću konkretnu vrijednost i dalje imaju Modrić i Perišić. Njihovo iskustvo, nogometna inteligencija i sposobnost da promijene utakmicu još uvijek su neupitni. Ali moramo razmišljati i o tome kako će reprezentacija izgledati za dvije ili tri godine.

Zapravo mi se svidjelo što je Modrić protiv Engleske ušao u nastavku utakmice. To je zanimljiva mogućnost koju bih volio češće vidjeti. Luka i dalje može biti iznimno važan, ali ne mora nužno biti igrač koji će svaku utakmicu započeti od prve minute. Zamislite što bi značilo imati takvog igrača na klupi, sposobnog ući u drugom poluvremenu, preuzeti kontrolu nad utakmicom i svojim iskustvom promijeniti njezin tijek.

To nije degradiranje Modrića, nego pametno korištenje jednog od naših najvećih nogometaša.

S druge strane, posebno me veseli Josip Mišić. Mislim da je protiv Engleske pokazao da može biti ozbiljna opcija za reprezentaciju. Ugodno me iznenadio svojom sigurnošću i mirnoćom, a takvi igrači su nam potrebni. Ne trebamo se bojati otvarati prostor novim imenima.

Imamo i niz mladih igrača koji zaslužuju ozbiljniju minutažu. Vušković, Baturina, Petar Sučić, Beljo i ostali trebali bi biti dio procesa u kojem se stvara nova reprezentacija. Neće svi odmah postati nositelji igre, ali kako će napredovati ako im ne damo priliku?

Što se tiče Lige nacija, situacija nije idealna, ali nije ni bezizlazna. U nedjelju nas čeka ponovno Češka i mislim da je pobjeda apsolutni imperativ. Ako želimo potvrditi da utakmice protiv Španjolske i Engleske nisu bile samo kratkotrajni bljesak, moramo to pokazati na terenu.

Treće mjesto u skupini donosi mogućnost borbe za ostanak u Ligi A kroz dodatne kvalifikacije, ovisno o ukupnom poretku trećeplasiranih reprezentacija. Uz to, poredak u Ligi nacija utjecat će i na jakosne skupine za kvalifikacije za Euro 2028., tako da posljednja utakmica ima puno veću važnost od običnog popravljanja dojma.

Ne očekujem čuda preko noći. Očekujem da Bilić počne jasnije graditi reprezentaciju za budućnost, da se manje oslanja na status pojedinih igrača, a više na njihovu trenutačnu formu i ono što mogu ponuditi momčadi.

Moj zaključak je jednostavan: Biliću treba dati vremena, ali i jasno postaviti očekivanja.

Neću ga razapinjati nakon nekoliko utakmica, pogotovo s obzirom na protivnike koje smo imali, ali neću mu ni unaprijed opravdavati svaku odluku. Želim vidjeti više hrabrosti, više mladih igrača, bolje reakcije s klupe i jasniju viziju kako će Hrvatska izgledati nakon Modrića i Perišića. Češku možemo i moramo pobijediti. Nakon toga treba napraviti ozbiljnu analizu ove Lige nacija i nastaviti graditi momčad.

Hrvatska reprezentacija nije propala zbog nekoliko poraza, kao što nije bila nepobjediva zbog uspjeha prethodnih godina. Vrijeme je za novu generaciju, ali ne i za paniku.