tuzna je jedino cinjenica da nismo nasli alternativni nacin igranja protiv ekipa koje nam razvoj igre i presaltavanje u napad rano agresivnim smetanjem onemogucuju. pratim ovo vec dulje i upozorio sam upravo na ovo kao jedan od najgorih mogucih slucajeva na turniru.
ekipe koje su tehnicki deficitarne u odnosu na nas upravo time odstranuju prevagu u nasoj igri. mi ako imamo prostora i vremena uvijek nadjemo nacin kako razviti igru i kako pronaci finalno rjesenje za postici pogodak. ako nam je nasuprot rastrcana ekipa koja u vezi leti na pojedinog veznjaka koji drzi loptu mi se izgubimo a napad je odsjecen. dok tu ne nadjemo "protulijek" svaka utakmica protiv takvog rivala bi mogla zavrsiti kao ona sinoc.
ista stvar je i s klubovima u europi. ekipe koje se daju impresionirati nasom tehnikom i proigravanju ali ne smetaju nasu igru i daju nam prostora obicno lose prolaze. one koje nam suprotstave trku, agresivno pokrivanje igraca obicno nam unesu nered u vezu i time stvore sebi dobre prilike i prevagu u igri.
podsjeca me to na utakmice dinama protiv sturma tamo krajem 90ih u lp-u. u prvoj su nam dali da radimo sto zelimo pa su nastradali. u drugoj su upravo igrali onako kako sam rekao i mi smo izgubili bez puno prilika. ono je tipican primjer u dvije utakmice sto nam lezi a sto nas zakoci.
napad je najveca briga. bez raspolozenog napada turniri postaju mrcvarenje i pravi test za zivce svih. dakle napad i alternativa kreiranja igre u slucaju da ekipa preko igra kao sto su to madjari sinoc. duge lopte ne mogu biti rjesenje, treba nesto drugo. prije svega cuvanje lopte i kontre. ako i to ne ide sve staviti na kartu standardnih situacija.
ponavljam madjarska je dosla u pravo vrijeme. dobra provjera koja je ukazala na nase stare probleme. ako iz ovog nista ne nauce onda im nema pomoci.
[uredio Mickey - 01. lipnja 2008. u 11:57]