>che< je napisao/la:
Uopće ne vidim ništa sporno u tim graničnim slučajevima. Porijeklom si Hrvat,osjećaš se Hrvatom želiš igrati za HR,dovoljno si dobar to je čisto da ne može čistije biti , igraj za reprezentaciju !
Znači nikakvu tezu ti nisi postavio da je tako intrigantna.
Sammir nije nikako porijeklom Hrvat,nit se osjeća kao Hrvat jedino što ga veže za reprezentaciju je probitak. Pa senilci !!!!!! Sammir je sam izjavljivao da njegove igre ne mogu biti zapažane ako nije u reprezentaciji i da mu je ona potrebna za probitak. opet sve čisto ko suza. Naravno on se nije sam ugurao već Mamić opet za svoj interes a mislim da još više od toga ego svemoćnoga. Ja hoću !!! Ja mogu !!!!!!!
Vidi cijeli citat
Ovakav primjer kakav si naveo je čist i nesporan.
Ali gledaj što meni izaziva podsmjeh, zašto sam pisao o nekoliko naraštaja što se gubi i što se dobiva, a to su djeca koje su Hrvatice rodile u inozemstvu s strancem, vjerojatno nemaju prezimena koja bi asocirala na CRO, ali ako takva majka gaji dobre odnose s zavičajem i domovinom i dijete dovodi svojoj familiji ili ako takva majka čak i u inozemstvu s tom djecom govori hrvatski da ga djeca nauče, da ga razumiju, takva osoba je dobrim svojim dijelom Hrvat jer mu ipak preko majke Hrvatska ne bi trebala biti strana, premda je vjerojatno da će se deklarirati po državi odrastanja i oca ali ako je u dobrim odnosima s majčinim krajem a usprkos imenu i prezimenu i porijeklu oca takav meni ima potpuno pravo na Hrvatsku (čak i formalno može dobiti HR državljanstvo vrlo jednostavno). E sad zašto sam spominjao primjer nekog kome je jedan dalji predak recimo Čeh, i to onaj jedan po kojem nosi prezime, ali je kulturološki
Hrvat, zato što Cvitanica i Bilosa vjerojatno ima ohohoho još, njih ali prezime kao prezime otkriva, a koliko ima takvih sličnih koji su možda i 3/4 porjekla iz Hrvatske, ali nosi "meksičko" prezime i rijetko tko zna da ima veze s Hrvatskom
a možda ima, a eto trefilo mu se da pored većinskog hrvatskog porijekla nosi prezime koje ne zvuči hrvatski.
Šimunić i ovi ostali australci koji žive hrvatsku tj, koji imaju društva okupljanja i sl. oni su nešto drugo, oni tamo i gaje hrvatsvo ali i roditelji su oba Hrvati, pa je i jezik nekako sačuvan i tako, nego pišem o ovima koji su malo "izdvojeni" iz takve hrvatske zajednice ali privatno su itekao vezani na Hrvatsku. Latinska Amerika je dobar primjer, jer tamo nema "friških" iseljenika, koliko znam zadnji veći val iseeljavanja Hrvata u Urugvaj, Argentinu, Čile se dogodio krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća, to je sedamdeset godina, premda i oni gaje ljubav prema Hrvatskoj i vole ju i postoje klubovi, mislim da nisu tamo ta okupljanja Hrvata toliko masovna kao u Australiji, SAD-u, "gastarbajteri" u Njeni, Švici pored što im je bliže, imaju hrvatski vjeronauk i tako održavaju to. Ali i pored toga i u latinoameričkim državama današnji mladi porijeklom hrvati uče hrvatski, to su počeli tek sad zadnjih 20 godina kako se država osamostalila, ali ipak je to primjer da su tamo među novim naraštajima jezil zagubjen, a sad ga uče kao novi, kao "strani" jezik.