Bitna su tri boda, dojam i onako je relativan. Napisi na forumu sa katastrofični, sve doživljavate previše fatalno. Deplasirane su teške riječi kontra pojedinih igrača. Ova reprezentacija ulazi u sve sa puno alibija, a onda nema spektakla. Za spektakl treba hrabrosti, moći, odvažnosti, rizika, ideje. Bilić ima drugi princip, nema veze to sa koncepcijom na terenu i odabirom igrača, koliko sa stavom koji ispoljava on, a onda i njegovi igrači. Iskreno, ne znam šta se treba desiti da se to promjeni, jer se bojim da je uzrok u zasićenju.

Hrvatskoj danas fali jedan novi nogometni filozof, pa makar on bio samo motivator i proklamator kao nekad Ćiro. Fali neka univerzalnija ideja vodilja, u igri, stavu, motivu. Fali neko ko će udariti šakom o stol i reći: Idemo ih razvaliti. Idemo na Euro da osvojim vrh, bez obzira što je to teško i nedostižno. Malo mi mučno od tog govora ispod glasa, vječne alibij pozicije i stava "drži vodu dok majstori odu".

Namjerno ne pišem o igri, taktici, greškama, dobrim potezima, plusevima, minusima, Lovrenu, Strini, Badelju. Meni je sve to ok, ja jako poštujem sve igrače koji se zovu u ovu reprezentaciju i vidim njihovu vrijednost. Samo mi fali ono nešto ideje i duha koje je ranije bilo, bar malo.