Sladorana - Jadran 2:2 (0:2)
Domaćini katastrofalno ušli u igru, obrana pliva prvo poluvrijeme, nakon 5-6 izglednih prilika u prvih 30ak minuta Jadran zasluženo odlazi na odmor sa 0:2. Suđenje, na moje čuđenje, u prvom poluvremenu 50:50. Možda je isto zanimljiv podatak da je u kornerima bilo 1:11 za Jadran (slučajno smo izbrojali s obzirom da je bila "serija" od 4 kornera zaredom za Jadran).
Nakon drugog gola Jadrana, domaći igrači vrše pritisak na suca te sudac odjednom počinje više nego očito suditi u korist domaćina ali se ipak sa rezultatom 0:2 otišlo na odmor.
U drugom poluvremenu ista priča. Svako gubljenje lopte igrača Sladorane je okarakterizirano kao prekršaj (kako je bilo ružno za vidjeti da u 10-15 minuta, tj dok nisu izjednačili, bude 8-9 prekršaja na 20-30 metara od gola), a domaći igrači igraju oštro i krvnički, praveći startove kakvih se ni Materazzi ne bi posramio, međutim sudac sve pušta. Jedan isti takav start se dogodio u 50-toj minuti - Jadranova desetka Mirza Alić "gubi" loptu na nekih 40ak metara od gola i domaći postižu pogodak.
Nakon 3-4 minute ispucavanje sa vrata za domaće, lopta leti u Jadranovu polovicu gdje sudac zračni dvoboj Tufekčića i domaće osmice okarakterizira kao prekršaj za domaće i Sladorana iz tog prekida "tuče" po golu - naime loptu je savršeno uštopao stoper Jadrana po sklizavom terenu za napadača Sladorane na nekih 6-7 metara i ovaj to pogađa.
Nakon tog izjednačujućeg zgoditka suđenje se vraća "u normalu", i pogađate? Jadran opet preuzima inicijativu, Sladorana od 60-te minute je do kraja imala samo jedan šut po golu (i to iz slobodnjaka sa 30ak metara) dok je Jadran imao loptu te u samoj završnici dvije izgledne prilike za postizanje zgoditka.
Valja napomenuti da su domaći rotvajleri nakon drugog gola Jadrana počeli "kuhati", a nedugo zatim i vrijeđati Jadranove igrače/navijače na nacionalnoj osnovi, a fizički su se pokušali i obračunati sa Jadranovim asom Admirom Alićem koji je ovu utakmicu gledao na tribinama. Na sreću, prisutna je bila policija koja je smirila domaće rotvajlere sa bočicom antidepresiva.
Da sumiram - mislio sam da će biti za promjenu ok doći u "grad" gledati nogomet (s obzirom da je većina klubova u ligi sa sela), no međutim ovo je daleko najveća vukojebina na kugli zemaljskoj u koju je moja noga kročila. Nazvati ovo mjesto selendrom bi bio kompliment, a kamoli gradom.