Igrači Jadrana ostali bez stadiona, posudili kopačke i dresove, a spavaju samo tri sata


U katastrofalnoj poplavi koja je zadesila Gunju i okolna mjesta, osim stanovništva, koje je u samo nekoliko sati ostalo bez ičega, istu sudbinu doživjeli su i nogometni klubovi na tom području.
Nogometaši Jadrana iz Gunje ostali su bez stadiona, bez svojih prostorija, ali i bez kompletne opreme koju su godinama marljivo kupovali i čuvali. Mnogi bi nakon ovakve katastrofe bili shrvani svojim brigama i zaboravili na sport.
Do kraja domaćini u Županji
No Gunjanci nisu takvi. Tek što se voda počela povlačiti, nastavili su prvenstvo. U nedjelju su u sklopu 28. kola odigrali prvenstvenu utakmicu u Nuštru protiv Nosterije. Domaćini, s obzirom na to da su u ratu osjetili kako je to kada moraš napustiti svoj dom i kada ovisiš o pomoći drugih, široko su otvorili svoja vrata, svoja srca i primili u goste unesrećene Gunjance. Sav prihod s utakmice domaćin je poklonio vodstvu Jadrana kako bi imalo bar početni kapital i osiguralo si neka osnovna sredstva za ubuduće. Za ovu utakmicu bila im je potrebna oprema u kojoj će igrati, a kako su je nabavili, priča tajnik kluba Zvonko Bukna.
- Štucne i gaćice dobili smo od prijatelja iz Slavonca Gradište. Dresove smo osigurali na inicijativu Mije Josića i našeg bivšeg igrača Admira Omerovića, a igrači su se sami snašli za kopačke posuđujući ih od prijatelja nogometaša. Svima hvala, a tako i našem domaćinu, vodstvu Nosterije, koje nas je ovako lijepo ugostilo.
Gunjanci ne misle na ovome stati. Žele odigrati sve utakmice do kraja, a da bi to postigli, trebat će im mjesto za treniranje i igranje utakmica.
- Naši prijatelji iz Slavonca iz Gradišta ponudili su nam da treniramo na njihovu stadionu, a utakmice ćemo igrati na stadionu Graničara. Ovim putem im zahvaljujem što su nam ustupili svoja igrališta za treniranje i igranje.
Pomoć klubu trebala bi stići u najskorije vrijeme?
- Zvali su mnogi klubovi, ali i pojedinci, raspitivali su se kako je najbolje da nam pomognu. Jedni će dati opremu, a drugi novac.
Kao “rakova djeca”
Igrači Jadrana na ovu utakmicu došli su od Zagreba, Osijeka, Vinkovaca, Županje, Bosne i Hercegovina, ali i iz ostalih mjesta, uglavnom u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje su trenutačno smješteni.
- Pokrenuli smo s trenerom inicijativu da se okupimo i završimo prvenstvo, a također da kroz sport malo odmaknemo ljude od svakodnevnog razmišljanja i od problema koji su ih zadesili - kazao je kapetan Jadrana Alen Džomba.
- Uspjeli smo se okupiti i ja se nadam kako ćemo prvenstvo odigrati do kraja - rekao je inače predsjednik Općinskog vijeća Gunje i koordinator za prikupljanje hrane i odjeće za svoje sumještane, koji vremena nema ni za spavanje.
- Odspavam tri-četiri sata, jer posla je jako puno. Moramo pomoći koliko god možemo, a što se ostalih igrača tiče razasuti su svuda. Od prijatelja, rodbine do prihvatilišta. Moramo se o svima njima skrbiti, moramo znati gdje su, kako su i treba li im što. Moram reći da sam oduševljen kako se Hrvatska u ovim trenucima ujedinila i pomaže svim silama. Svim znanim i neznanim moja velika zahvalnost, a siguran sam da i ostali moji suigrači, a i vodstvo kluba, isto misle.
Ovakvi susreti bar na trenutak odmaknu misli od nesreće koja ih je zadesila. Jedno je sigurno. Gunja je sportsko mjesto i voli nogomet. Na utakmici u Nuštru okupilo se 50-ak Gunjanaca, a neki su zbog te utakmice prešli i više od 100 kilometara. Sigurni smo kako ćemo o pomoći Jadranu iz Gunje čuti još dosta toga. A, nadamo se, i vrlo brzo ih gledati i na njihovom stadionu.
Antun GRGIĆ