VRAĆANjE SRPSKE DECE
Fudbalski savez na novom zadatku posle slučaja Kuzmanović
Suženo fudbalsko tržište primorale ljude iz Saveza da se okrenu
igračima našeg porekla
Stara izreka, gde ti je dobro-tu ti je domovina, ne važi za Zdravka Kuzmanovića, novog člana srpske fudbalske reprezentacije. Bivši član svih mlađih selekcija Švajcarske odlučio je da promeni dres i okrene novu stranicu srpske fudbalske istorije.
Dugogodišnja migracija stanovništa sa ovih prostora u ekonomski razvijenije zemlje Evrope naterala je određene ljude u Savezu da krenu u bitku za našu decu, rođenu van Srbije. Fudbalska diplomatija Zvezdana Terzića i njegovih saradnika dala je rezultat kada je u pitanju Kuzmanović,sjajni igrač Fiorentine.
Ima li još takvih, vanserijskih igrača, srpskog porekla? Naravno. Prvi na listi svakako je Bojan Krkić, novi Ronaldinjo, najperspektivniji igrač Barselone. Igrao je Krkić za reprezentaciju Španije do 17 godina. Bitka je izgubljena, ali ne i rat. Rat je izgubljen kada je odbrambeni igrač Arsenala Filip Senderos u pitanju. Otac Švajcarac, majka Srpkinja. Nije se moglo više ni kada su u igri bili Zvjezdan Misimović i Dado Pršo. Misimović je igrao za plave kao kadet, ali je posle nestao i opredelio se za Bosnu dok su Hrvati uspeli da ubede Srbina iz Benkovca da igra baš za njih. Primer Miodraga Belodedića baš je specifičan i nije se u njegovom slučaju moglo više.
Činjenica da zemlja sa desetak milona stanovnika nema baš veliki broj ekstra fudbalera i da se mora na sve načine u svoje jato privući igrač koji ima sve ono što je potrebno da igra za nacionalni tim.Primera ima mnogo. Ima tamnoputih Nemaca,Šveđana iz Bosne,Francuza iz Afrike... Granice se, bar u Evropi, brišu, niko se više ne libi da pokloni pasoš nekom kvalitetnom igraču.
Fudbalske diplomate iz Srbije još uvek ne mogu da igraju na kartu prohodnog pasoša ali adut je poreklo igrača, lepa reč i perspektiva koji ima naša reprezentacija.
SIGNAL IZ INOSTRANSTVA
SVI SE PRATE
Tadašnji trener francuskog Sošoa Mehmed Baždarević signalizirao je pokojnom Bati Bulatovića da ima neki Danijel Ljuboja koji je čudo od igrača, iako je rođen u Vinkovcima. Snimljen je i Dejan Dimitrijević iz Nanta, koji je igrao za omladinsku reprezentaciju Francuske u Beogradu. Isti slučaj je bio i sa Bojanom Đorđićem-Šveđaninom.
Očigledno,signali iz inostranstva su veoma bitni za dovođenje u naš fudbalski tim.
NOVA PRAKSA
DAVANjE ŠANSE GASTARBAJTERIMA
Za omladinsku reprezentaciju Srbije igrali su Milovanović, član berlinske Herte i Vukojević iz praške Slavije. Kod kadeta Prijović iz švajcarskog Sent Galena je dokazao mogućnost dok kod godunu dana mlađe selekcije šansu je dobio golman bečke Austrije Stošković.
Nova praksa u savezu je da se srpskoj deci rođenoj u dijaspori ukaže šansa da igraju za zemlju odakle potiču.
OSTALI SPORTOVI
ŠVEĐANIN VRANjEŠ
Kada su drugi sportovi u pitanju, takva vrsta diplomatije da svoju decu vratiš u svoj nacionalni tim je vrlo slaba.
Ne treba zaboraviti asa švedskog rukometa Ljubomira Vranješa i Nikolu Karabatića najboljeg igrača francuske selekcije.
Možda je i odbojkaš Markos Milinković mogao da igra u drugom dresu...
EKIPA IZ NEMAČKE
JEDAN JE KOMLjENOVIĆ
Dugo je trebalo da se u plavi tabor dovedu Slobodan Komljenović,Kristijan Đorđević i Sreto Ristić, igrači našeg porekla koji su devedesetih godina igrali u Nemačkoj.
Svakako najjači utisak ostavio je Slobodan Komljenović, koji je igrao na Svetskom prvenstvu u Francuskoj i Evropskom u Holandiji i Belgiji.