Rukometna tuga s juga

Ivano Balić je najbolji rukometaš na kugli zemaljskoj. Kralj već pet godina vlada rukometom. Svijet mu se klanja, čak i onda kad ostane bez medalje. Petar Metličić ima samo jednu manu: igra u Balićevo vrijeme. Prije ili poslije njega - Pero bi bio taj. Njih dvojica lideri su fenomenalne generacije hrvatskog rukometa, svjetskih i olimpijskih prvaka.
I Drago Vuković, Ljubo Vukić i Dado Anušić, s dvojicom već spomenutih, čine kvintet Splićana u reprezentaciji. Osim što su svi Splićani, imaju još nešto zajedničko: nikada u svome Splitu nisu odigrali utakmicu za reprezentaciju...
Početkom travnja hrvatski rukometaši će odigrati dvije prijateljske utakmice u BiH: u Sarajevu i u Ljubuškome. Dogovor je bio takav: jednu doma, drugu vani. E, tu “domaću” igrat ćemo u Ljubuškome!? Hrvatska domaćin usred Hercegovine. U najjačem sastavu. Doći će svi iz Španjolske, Njemačke...
A Split čeka. Čeka Balića. I Metličića. Čeka i Balić na Split. Ljubuški može, Split ne može. Koliko godina Balić mora biti najbolji na svijetu da bi odigrao jednu, samo jednu, utakmicu u svome Splitu? Daleko je 2009...
“Hvala ti, Splite, što si nam dao Balića i Metličića”, u potpisu: Hrvatski rukometni savez.

Vidiš po meni je ovo bit svega,kako u rukometu tako i u drugim sportovima.Tužno da tužnije ne može biti,i zapamtite svi nema ama baš nikakvih argumenata ,nikakvih.U jednom sportu može biti slučajnost,možda čak i u dva ali (rukomet,košarka,nogomet,tenis....),a da splita i dalmaije nema hrvatska ni nebi postojala na sportskoj karti svijeta(osim skijanja(ali zamisli i njoj je baka iz split,a zamisli ovo od janičine bake brat je upravo onaj profesor koji je na upad studenata u ured izjavio:Upali ste ko hajduci ,nek se vaš klub zove Hajduk)