Velikom Mikuju Rapaiću - samo veliko HVALA.
Sjećam se onog čudnog gola koji je zabio Talijanima na SP 02. Uh, kako je to bilo slatko...
A ne treba zaboraviti da sam je rješio nekoliko tekmi u tom kvalifikacijskom ciklusu,
U razdoblju kad su naši selektori ( Jozići & Otto) bauljali po bespućima povijesne zbiljnosti, tražeći očajnički zamjenu za odlazeće legende, Rapaić je dobio malo više prostora i pokazao da je majstor.
A čovjek je skroman, nije imao ambicije i volju za spartanski rad, tako da njegov talent nije do kraja došao do izražaja.
A još kad pročitam da voli malo i ovozemaljske stvari - još mi je draži ( makar je igra u Ajduka..
)
Možda mu ne bi bila loša ideja da u Hajduku završi karijeru.
Dobar ugovor mu je vjerojatno stvar prošlosti, što je skupio - skupio, pa neka igra za svoj gušt malo, sada ionako nema Katalinića....
A i Dinamu će biti veći gušt biti prvak ispred Hadjuka s Rapaićem..
A o nacionalnosti - ma zaboli me.
Meni, kao "urednom" Hrvatu je baš drago da nam za repku igarju Srbi i druge nacionalnosti - to znači da Hrvatsku osjećaju kao svoju domovinu. To nam dođe kao kompliment. Onda i mi na njih pozitivnije gledamo.....korisno za jedne i druge...