Subotnjim pogotkom Croatiji iz Sesveta na stadionu u Kranjčevićevoj ulici kapetan Varteksa Miljenko Mumlek upisao se u „Klub 100“, među četiri igrača koji su u dosadašnjim prvenstvima postigli sto i više golova.

- U tom trenutku osjećaj je bio takav da mi se cijela karijera okrenula kroz taj gol, u tim sekundama, ali već poslije toga kao da se ništa nije dogodilo. Trebalo je utakmicu odigrati do kraja, a od nedjelje uključiti se u normalni tijek priprema za ono što slijedi. Jako mi je drago i ponosan sam da sam ušao u taj Klub 100 te bih se zahvalio svim igračima, trenerima i ostalima koji su bili sa mnom u kontaktu i pomogli mi da to ostvarim – kazao je kapetan „krojača“.

Svojevremeno ste najavljivali da ćete sa stotim pogotkom okončati karijeru, kako sada razmišljate?

- Odlučio sam prestati igrati ovu godinu, ali još nisam sto posto odlučio hoću li prestati u lipnju ili će kraj karijere biti i prije – kratko će Mumlek.

Varteksov kapetan rođen je 21. studenog 1972. godine, a nogomet je, kao klinac, počeo u rodnoj Vinici, nižerazrednom klubu. Kada je primjećen njegov talent uslijedio je odlazak u Varteks i već u četvrtom razredu osnovne škole sam je autobusom putovao na treninge u Varaždin. Prvi mu je trener u Varteksu bio Manola, nakon toga treneri su se mijenjali, a najviše je na njega utjecaja u mlađim danima imao Željko Orehovec, kod kojeg se, prisjeća se Mumlek, najviše radilo s loptom i na tehnici. Osim u Varteksu igrao je i u Dinamu, Slaven Belupu te Standardu iz Liegea.

- Žalim što, zbog ozljede, nisam mogao više pridonijeti osvajanju titule kada sam bio u Dinamu. Također žalim za par finala Kupa, jedan Kup s Dinamom imam, ali krivo mi je zbog propuštenih prilika za osvajanjem tog trofeja kada sam bio u Slaven Belupu i Varteksu. Naravno, žao mi je i što s Varteksom nisam osvojio naslov prvaka 1996. godin. Na naš rezultat tada su utjecali neki drugi čimbenici i onemogućeno nam je da svoj rad, takent i želju pretvorimo u trofej – prisjeća se Mumlek.

Što smatrate krunom svog dosadašnjeg rada?

- Činjenicu da još igram, to je kruna svega, svih odricanja. Životne navike koje sam gradio od početka nisam puno mijenjao. Osim nogometom nisam se se posvetio drugim stvarima i posložio sam svoj život da se posvetim nogometu i zbog toga vjerojatno i tako dugo trajem. Naravno bitna je i potpora obitelji – kazao je Mumlek.

Vaš kum, Davor Vugrinec, prošli je tjedan ušao u „Klub 100“. Mogu li Mumlek i Vugrinec za kraj karijere odigrati zajedno u Varteksu, klubu u kojem ste obojica ponikli?

- Prije šest - sedam mjeseci imali smo jedan intervju u kojem je Davor rekao da postoji mogućnost povratka u Varteks, a ja ga pozivam da dođe što prije. Samo je na njemu, jer ja više nemam vremenena i ne mogu čekati, a bilo bi mi drago da odigramo polusezonu ili sezonu zajedno – veli Mumlek.

Stadion u Kranjčevićevoj pamtit ćete po 100. golu, gdje ste postigli svoj prvi prvoligaški gol?

- Odmah u prvom prvenstvu, 3. kolo, susret protiv Šibenika na Poljudu. Tek sam počeo igrati, bio sam strandardan. Inače, pamtim sve golove, ne mogu ih sve nabrojati, ali ako me pitate za svaki pojedinačno sjetim ih se, kao i akcija koje su tim golovima prethodili.

Puno toga ste ostvarili, koji vam je motiv i dalje igrati, u momčadi, u kojoj se neki današnji „krojači“, kada ste Vi počinjali, nisu niti rodili?

- Sada mi je motiv da se dokažem pred tim mladim igračima, da im pokažem da ne mogu samo tako dosegnuti određenu kvalitetu i da ih tjeram da se moraju jako potruditi da budu bolji. Naviknut sam svaku utakmicu odigrati maksimalno i volim pobijediti i to je jedini motiv koji me drži – zaključio je kapetan Varteksa Miljenko Mumlek, jedan od onih koji potvrđuje da godine nisu važne.