Subotnjim pogotkom Croatiji iz Sesveta na stadionu u Kranjčevićevoj ulici
kapetan Varteksa Miljenko Mumlek upisao se u „Klub 100“, među
četiri igrača koji su u dosadašnjim prvenstvima postigli sto i više golova.
- U tom trenutku osjećaj je bio takav da mi se cijela karijera okrenula kroz
taj gol, u tim sekundama, ali već poslije toga kao da se ništa nije dogodilo.
Trebalo je utakmicu odigrati do kraja, a od nedjelje uključiti se u normalni
tijek priprema za ono što slijedi. Jako mi je drago i ponosan sam da sam ušao u
taj Klub 100 te bih se zahvalio svim igračima, trenerima i ostalima koji su bili
sa mnom u kontaktu i pomogli mi da to ostvarim – kazao je kapetan „krojača“.

Svojevremeno ste najavljivali da ćete sa stotim pogotkom okončati karijeru,
kako sada razmišljate?
- Odlučio sam prestati igrati ovu godinu, ali još nisam sto posto odlučio
hoću li prestati u lipnju ili će kraj karijere biti i prije – kratko će Mumlek.
Varteksov kapetan rođen je 21. studenog 1972. godine, a nogomet je, kao
klinac, počeo u rodnoj Vinici, nižerazrednom klubu. Kada je primjećen njegov
talent uslijedio je odlazak u Varteks i već u četvrtom razredu osnovne škole sam
je autobusom putovao na treninge u Varaždin. Prvi mu je trener u Varteksu bio
Manola, nakon toga treneri su se mijenjali, a najviše je na njega utjecaja u
mlađim danima imao Željko Orehovec, kod kojeg se, prisjeća se Mumlek, najviše
radilo s loptom i na tehnici. Osim u Varteksu igrao je i u Dinamu, Slaven Belupu
te Standardu iz Liegea.
- Žalim što, zbog ozljede, nisam mogao više pridonijeti osvajanju titule kada
sam bio u Dinamu. Također žalim za par finala Kupa, jedan Kup s Dinamom imam,
ali krivo mi je zbog propuštenih prilika za osvajanjem tog trofeja kada sam bio
u Slaven Belupu i Varteksu. Naravno, žao mi je i što s Varteksom nisam osvojio
naslov prvaka 1996. godin. Na naš rezultat tada su utjecali neki drugi čimbenici
i onemogućeno nam je da svoj rad, takent i želju pretvorimo u trofej – prisjeća
se Mumlek.
Što smatrate krunom svog dosadašnjeg rada?
- Činjenicu da još igram, to je kruna svega, svih odricanja. Životne navike
koje sam gradio od početka nisam puno mijenjao. Osim nogometom nisam se se
posvetio drugim stvarima i posložio sam svoj život da se posvetim nogometu i
zbog toga vjerojatno i tako dugo trajem. Naravno bitna je i potpora obitelji –
kazao je Mumlek.
Vaš kum, Davor Vugrinec, prošli je tjedan ušao u „Klub 100“.
Mogu li Mumlek i Vugrinec za kraj karijere odigrati zajedno u Varteksu, klubu u
kojem ste obojica ponikli?
- Prije šest - sedam mjeseci imali smo jedan intervju u kojem je Davor rekao
da postoji mogućnost povratka u Varteks, a ja ga pozivam da dođe što prije. Samo
je na njemu, jer ja više nemam vremenena i ne mogu čekati, a bilo bi mi drago da
odigramo polusezonu ili sezonu zajedno – veli Mumlek.
Stadion u Kranjčevićevoj pamtit ćete po 100. golu, gdje ste postigli svoj
prvi prvoligaški gol?
- Odmah u prvom prvenstvu, 3. kolo, susret protiv Šibenika na Poljudu. Tek
sam počeo igrati, bio sam strandardan. Inače, pamtim sve golove, ne mogu ih sve
nabrojati, ali ako me pitate za svaki pojedinačno sjetim ih se, kao i akcija
koje su tim golovima prethodili.
Puno toga ste ostvarili, koji vam je motiv i dalje igrati, u momčadi, u kojoj
se neki današnji „krojači“, kada ste Vi počinjali, nisu niti rodili?
- Sada mi je motiv da se dokažem pred tim mladim
igračima, da im pokažem da ne mogu samo tako dosegnuti određenu kvalitetu i da
ih tjeram da se moraju jako potruditi da budu bolji. Naviknut sam svaku utakmicu
odigrati maksimalno i volim pobijediti i to je
jedini motiv koji me drži – zaključio je kapetan Varteksa Miljenko Mumlek, jedan
od onih koji potvrđuje da godine nisu važne.